5 srpskih običaja i verovanja na Veliku subotu
Velika subota, poslednji dan pred Uskrs, u hrišćanskoj tradiciji nosi posebnu simboliku. To je vreme tišine i molitve, kao i iščekivanja najvećeg praznika. | Porodica
Velika subota, poslednji dan pred Uskrs, u hrišćanskoj tradiciji nosi posebnu simboliku. To je vreme tišine i molitve, kao i iščekivanja najvećeg praznika. U narodu se često naziva i „Dugačka subota“, što je podsećanje na stradanje Isus Hrist i trajanje njegovih muka.
Vernici na Veliku subotu odlaze u crkve, pale sveće i odaju poštu Hristovoj žrtvi, dok se u Jerusalimu tradicionalno okupljaju kod njegovog groba, gde se čeka silazak Blagodatnog ognja, jednog od najvažnijih simbola pravoslavlja.
Međutim, ove godine je izraelsko rukovodstvo izdalo zatvaranje Crkve Svetog Groba, prvi put u novijoj istoriji, nakon što su eskalacije oružanih konflikta u regionu podstakle vlasti da zatvore sve važne verske lokacije u Starom gradu, uključujući džamiju Al Aksa i Zid plača.
Velika subota je dan kada se preporučuje uzdržanost, kako u ponašanju, tako i u radu. Smatra se da bi trebalo izbegavati teške fizičke poslove, kao i aktivnosti poput lova, ribolova ili klanja životinja.
U narodu postoji i verovanje da ovaj dan ne treba provoditi u veselju, pa glasna muzika i slavlje nisu primereni kao ni za Veliki petak, već se preporučuju tišina i molitva.
Takođe, savetuje se da se ne preteruje u lenstvovanju, ali ni u velikim kućnim poslovima i dozvoljene su samo osnovne obaveze. Ručni radovi poput šivenja i krpljenja, kao i poslovi u bašti ili na njivi, prema običajima se odlažu za neki drugi dan.
Velika subota je, pre svega, prilika da se zastane, smiri i pripremi za Uskrs, kako spolja, tako i iznutra. Upravo u toj tišini i jednostavnosti mnogi pronalaze pravi smisao praznika.
BONUS VIDEO
Greške tokom posta