Sedam potencijalnih scenarija rata između Amerike i Irana
Iako su potencijalne mete američkog udara uglavnom predvidive, ishod takvog sukoba nije siguran.
Sjedinjene Američke Države deluju spremno za mogući napad na Iran. Tokom poslednjih nedelja Vašington je skupljao trupe na Bliskom istoku, a sada izgleda da je spreman da rasporedi veće vazdušne snage nego bilo kada od invazije na Irak 2003.
Naravno, postoji mogućnost da se radi o blefu s ciljem pritiska na iranske vlasti da prihvate sporazum koji ne žele potpisati. Američki arapski saveznici u Zalivu navodno su upozorili na moguće neželjene posledice tokom i posle američkog napada.
Dok su potencijalne mete američkog udara uglavnom predvidive, ishod takvog sukoba ostaje neizvesan. Ukoliko pregovori propadnu i predsednik SAD-a Donald Trump odluči da naredi napad, mogući su sledeći scenariji:
1. Ograničeni i precizni udari, uz prelazak ka demokratiji.
Američke vazdušne i pomorske snage sprovode ograničene, precizne udare na vojne baze Iranske revolucionarne garde (IRGC) i jedinice Basidž, kao i na lokacije lansiranja i skladištenja balističkih raketa, a takođe i na postrojenja povezana sa iranskim nuklearnim programom. Oslabljeni vrh vlasti pada, a Iran postupno prelazi u istinsku demokratiju i normalizuje odnose sa svetom.
Međutim, ovaj scenarij je veoma optimističan. Zapadne intervencije u Iraku i Libiji nisu rezultirale stabilnim demokratijama, već su otvorile periode haosa i nasilja.
2. Režim ostaje na snazi, ali ublažava svoju politiku.
Prema tzv. „venecuelanskom modelu“, brza i odlučna akcija SAD ostavlja režim na vlasti, ali ga prisiljava da ublaži svoju politiku.
To bi značilo da Islamska Republika ostane na sceni, ali smanjuje podršku oružanim milicijama širom Bliskog istoka, ograničava svoj nuklearni i balistički program te ublažava represiju nad protestima.
Ipak, ovo se smatra malo verovatnim. Vrhovni vođa Iran, ajatolah Ali Khamenei, zajedno sa iranskim rukovodstvom već 47 godina odolevaju pritiscima i ne pokazuju spremnost na suštinske promene.
3. Kolaps režima i vojna vlast
Mnogi smatraju da je ovo najverovatniji ishod. Iako režim nije popularan kod velikog dela stanovništva, bezbednosni aparati i strukture moći, uključujući IRGC, duboko su ukorenjeni i imaju jak interes da očuvaju status quo.
U haosu posle američkih udara postoji mogućnost da vlast uspostavi čvrstu vojnu strukturu, uglavnom sastavljenu od kadrova IRGC-a.
4. Iran reaguje napadima protiv američkih snaga, arapskih suseda i Izraela.
Ovo je izuzetno verovatno. Iran je već upozorio na odmazdu, navodeći da mu je „prst na obaraču“, jer je ajatolah Ali Hamnei obećao američkim snagama „šamar“ u slučaju napada.
Iran nije na istom nivou kao američka mornarica i vazduhoplovstvo, ali poseduje značajan arsenal balističkih raketa i dronova, od kojih su mnogi skriveni u planinama i podzemnim objektima.
Američke baze u Bahreinu i Kataru mogle bi postati ciljevi, ali takođe i infrastruktura zemalja koje bi Teheran smatrao suparničkim, poput Jordana ili Izraela.
Napad na postrojenja kompanije Saudi Aramco iz 2019. godine otkrio je koliko su regionalne energetske instalacije ranjive.
5. Iran stavlja mine u Persijskom zalivu.
Zatvaranje Ormuskog moreuza, koji povezuje Iran i Oman, predstavljalo bi značajnu pretnju globalnoj trgovini i energetskim tokovima. Otprilike 20 % svetskog izvoza tečnog prirodnog gasa, kao i od 20 do 25 % svetske nafte, prolazi kroz ovaj tesnac.
Iran je već simbolično zatvorio moreuz tokom vojnih vežbi, pokazujući sposobnost da naruši globalne tokove energenata. Takav potez bi podigao cene nafte i destabilizovao tržišta, ali bi takođe pogodio i sam Iran, koji zavisi od izvoza nafte.
6. Iran uzrokuje potapanje američkih ratnih brodova.
Jedan od izazova američkih vojnih zvaničnika je takozvani „napad u rojevima“, koji podrazumeva istovremeno lansiranje velikog broja dronova i brzih torpednih čamaca, s ciljem probijanja odbrane američke mornarice.
Potapanje američkog broda i eventualno zarobljavanje preživelih bilo bi ogroman ponižaj za Vašington. Za podsetnik, razarač USS Cole teško je oštećen u napadu Al Kaide 2000. godine, dok je USS Stark pogođen iračkim projektilima 1987. godine.
U bliskoj budućnosti očekuje se dolazak nosača aviona USS Gerald Ford u region, čime se dodatno pojačava američko vojne prisustvo.
7. Pad režima i potpuni kaos.
Ova situacija predstavlja stvarnu pretnju i uzrok brige kod susednih zemalja.
Osim mogućnosti građanskog rata, postoji rizik od etničkih sukoba u kojima bi Kurdi, Baluči, Azeri i druge manjine pokušavaju da zaštite svoje interese u praznini vlasti.
Mnoge zemlje Bliskog istoka - posebno Izrael - rado bi volele da vide kraj Islamske Republike, ali niko ne želi da zemlja od oko 93 miliona stanovnika potone u haos koji bi izazvao humanitarnu i izbegličku krizu. Posebno bi se na udaru našla Evropa, koja se već nosila sa ogromnim talasima priliva migranata tokom izbijanja rata u Siriji.
Najveća opasnost je da, nakon koncentrisanja jakih snaga u blizini iranskih granica, predsednik Tramp smatra da mora da deluje kako ne bi izgubio kredibilitet – što bi moglo da pokrene rat bez jasnog cilja i sa nepredvidivim posledicama.