Dr Anica Jevremović o najvećim zamkama u estetskoj hirurgiji
Društvo oktobar 13, 2026 11 pregleda

Dr Anica Jevremović o najvećim zamkama u estetskoj hirurgiji

- Moj posao nije samo da uradim ono što pacijent traži, već da procenim šta je za njegovu anatomiju zaista dobro rešenje i kakav rezultat možemo realno očekivati ...

Plastična operacija, Estetska hirurgija, povećanje grudi, Silikoni
foto: Pixel-Shot, Pixel-shot Alamy Profimedia
Dr Anica Jevremović
foto: Privatna arhiva
Plastična operacija, Operacija nosa, Estetska hirurgija
foto: Anatolii Rabizo Alamy Profimedia
Estetska hirurgija, Estetska medicina, Plastična hirurgija, uklanjanje bora, bore
foto: Prostock-studio / Alamy / Profimedia
Dr Anica Jevremović
foto: Privatna arhiva

Estetska hirurgija danas prevazilazi želju za promenom fizičkog izgleda — ona podrazumeva razumevanje anatomije, individualnih potreba i prirodnih proporcija, uz pažljivo planiranje i realna očekivanja. Savremeni pristup sve više stavlja akcenat na suptilne, skladne rezultate koji čuvaju autentičnost osobe, ali i na dugoročnu bezbednost i zadovoljstvo pacijenata.

O tome koje procedure pacijenti najčešće biraju, kako se donose odluke o operaciji i zašto su iskustvo, stručna procena i individualni pristup presudni za dobar rezultat, razgovaramo sa estetskim hirurgom dr Anicom Jevremović, specijalistom plastične, estetske i rekonstruktivne hirurgije sa više od 15 godina iskustva i osnivač Anti Aging Klinike u Beogradu. Doktorku možete da pratite i putem Fejsbuka i Instagrama kako biste znali koje su najaktuelnije i najtraženije procedure u Beogradu, i Srbiji.

Koje estetske hirurške procedure danas najčešće radite i zašto ih pacijenti biraju?

- Najčešće radimo operacije grudi, rinoplastike, operacije kapaka, facelifting i različite procedure oblikovanja tela, uključujući liposukciju i abdominoplastiku. Međutim, ono što se promenilo jeste način na koji pacijenti dolaze na konsultacije. Sve ređe dolaze samo sa željom da nešto povećaju ili smanje, a sve češće žele da izgledaju prirodnije, odmornije i proporcionalnije.

Kod grudi, na primer, cilj nije uvek veći volumen. Nekoj ženi je potrebno povećanje, drugoj podizanje, trećoj smanjenje, a nekada je najbolja opcija kombinacija procedura. Isto važi i za lice ili nos.

Pacijenti danas imaju mnogo više informacija nego ranije, ali upravo zato je konsultacija važna. Moj posao nije samo da uradim ono što pacijent traži, već da procenim šta je za njegovu anatomiju zaista dobro rešenje i kakav rezultat možemo realno očekivati na duži rok.

Kako procenjujete da li je pacijent dobar kandidat za određeni zahvat?

- Dobar kandidat nije samo osoba koja želi nešto da promeni. Najpre moramo da procenimo šta je realno moguće postići i da li je zahvat pravi izbor za tu osobu.

Na konsultaciji analiziramo anatomiju, kvalitet kože i tkiva, proporcije tela ili lica, prethodne operacije ukoliko ih je bilo, zdravstveno stanje i očekivanja pacijenta. Jednako je važno da razumemo zašto osoba želi operaciju i šta zapravo očekuje od nje. Ponekad pacijent dođe sa vrlo konkretnom idejom, a nakon pregleda shvatimo da bi druga procedura dala bolji rezultat. A nekada je najbolji savet da se određeni zahvat uopšte ne radi.

Mislim da je i to deo odgovornosti estetskog hirurga — da ne pretvori svaku želju u operaciju, već da pomogne pacijentu da donese informisanu odluku.

Šta je za vas najvažnije kada planirate estetsku operaciju?

- Za mene je najvažnije da rezultat bude u skladu sa osobom, a ne samo sa procedurom.

Pre operacije moramo da znamo šta želimo da promenimo, ali i šta želimo da sačuvamo. Posmatram lice ili telo kao celinu: proporcije, anatomiju, kvalitet tkiva i način na koji će se rezultat menjati sa godinama. Dobra estetska operacija ne bi trebalo da bude prva stvar koju primetite na osobi. Trebalo bi da vidite osobu koja izgleda skladnije, svežije ili odmornije, a da pritom zadržava svoj identitet. Zato planiranje počinje mnogo pre same operacije. Operacija je završni deo procesa koji podrazumeva procenu, razgovor i donošenje prave odluke.

Koliko individualna anatomija pacijenta utiče na konačan rezultat?

- Presudno.

Dve osobe mogu doći sa potpuno istom fotografijom i reći: „Želim ovo.“ Međutim, njihova anatomija može biti potpuno različita — oblik i veličina kostiju, debljina i elastičnost kože, raspored masnog tkiva, položaj mišića i proporcije. Fotografija druge osobe može biti dobar način da pacijent objasni šta mu se dopada, ali ne može biti plan operacije. Hirurgija nije kopiranje gotovog modela. Radimo sa anatomijom i tkivom koje konkretna osoba ima, uz sve njihove mogućnosti i ograničenja. Dobar rezultat zato nije kopija nečijeg nosa, grudi ili lica, već najbolje moguće rešenje za tu osobu.

Šta se promenilo u estetskoj hirurgiji poslednjih godina?

- Mislim da se promenio odnos prema samoj ideji lepote.

Ranije je bilo mnogo više zahteva za izrazitim promenama — većim grudima, užim nosom, zategnutijim licem. Danas pacijenti sve češće žele da izgledaju bolje, ali da i dalje liče na sebe. Tehnike su napredovale, imamo bolje mogućnosti planiranja, preciznije operativne metode i sve više iskustva u razumevanju dugoročnih rezultata. Ali možda je najvažnija promena to što sve više pažnje posvećujemo ne samo neposrednom rezultatu već i tome kako će se on menjati tokom godina. Za mene je estetska hirurgija oduvek podrazumevala prirodan rezultat i dugoročnu perspektivu. Ne posmatramo samo kako će neko izgledati nekoliko nedelja nakon operacije, već i kako će se rezultat uklapati u prirodne promene lica ili tela za pet, deset ili više godina.

Kako se odlučuje između povećanja, smanjenja i podizanja grudi i koje su najčešće komplikacije kod ugradnje implantata?

- To je jedna od situacija u kojima želja pacijentkinje i ono što anatomija zaista zahteva nisu nužno ista stvar.

Ako žena želi veće grudi i ima odgovarajuće tkivo i uslove za takav zahvat, povećanje može biti pravo rešenje. Ako su grudi velike i stvaraju funkcionalne ili estetske probleme, razmišljamo o smanjenju. Ako je problem prvenstveno spušten položaj dojki, sam implantat često nije dovoljan — tada je potrebno podizanje, sa implantatom ili bez njega. Kada razgovaramo o implantatima, važno je da pacijentkinja razume i njihove mogućnosti i ograničenja, kao i potrebu za praćenjem tokom vremena. O izboru ne odlučujemo samo na osnovu željene veličine, već i na osnovu anatomije, kvaliteta tkiva i rezultata koji želimo da postignemo. Cilj nije da dobijemo najveći mogući volumen, već da izaberemo rešenje koje je bezbedno, proporcionalno i dugoročno opravdano za konkretnu pacijentkinju.

Kada implantati moraju da se menjaju i da li je tačno da su „doživotni“?

- Nije dobro implantate posmatrati kao uređaj koji ima unapred određen rok trajanja, ali isto tako nije tačno ni da će svaki implantat trajati ceo život. Implantati mogu trajati veoma dugo i ne menjaju se automatski nakon određenog broja godina ako za to ne postoji razlog. Međutim, vremenom mogu nastati promene na samom implantatu ili na tkivu dojke, a mogu se promeniti i izgled i položaj dojki usled starenja, trudnoće, promena telesne težine ili prirodnog spuštanja tkiva. Zato odluku o eventualnoj zameni ne treba donositi samo na osnovu toga koliko je godina prošlo. Važni su stanje implantata, nalaz pregleda, stanje dojki i želje pacijentkinje. nUpravo zato je važno da žene sa implantatima imaju odgovarajuće kontrole i da se o eventualnim promenama odlučuje individualno, a ne po unapred zadatom roku.

Šta žene najčešće pogrešno očekuju od operacije grudi?

- Često očekuju da će implantat sam rešiti sve probleme oblika dojke.

Implantat prvenstveno dodaje volumen. Ne može uvek da podigne dojku, ne može da promeni svaki oblik grudnog koša i ne može da zaustavi prirodne promene koje dolaze sa godinama. Druga česta zabluda je da postoji jedna idealna veličina koja dobro izgleda na svakoj ženi. Ne postoji. Ono što izgleda proporcionalno na jednoj osobi može biti potpuno neprimereno anatomiji druge.

Zato je mnogo važnije pitanje „šta odgovara meni?“ nego „koliko kubika ima implantat?“. Veličina je samo jedan deo odluke; oblik, širina, položaj i odnos prema ostatku tela podjednako su važni.

Zašto je rinoplastika jedna od tehnički zahtevnijih estetskih operacija?

- Zato što je nos veoma složena struktura, a istovremeno se nalazi u centru lica. Promena od svega nekoliko milimetara može značajno promeniti izgled.

Ali nos nije samo estetski element. On ima veoma važnu funkciju disanja. Hirurg zato mora istovremeno da razmišlja o koži, hrskavicama, kostima, potpori nosa, proporcijama lica i funkciji. Rinoplastika nije operacija u kojoj se jednostavno „skine višak“. Svaka promena utiče na druge strukture, a rezultat zavisi od toga kako se one ponašaju kao celina.

Upravo zato je planiranje toliko važno, a dobar rezultat podrazumeva i estetski sklad i očuvanu funkciju.

Koliko je teško dobiti estetski rezultat, a istovremeno očuvati ili poboljšati funkciju nosa?

- Upravo je to jedan od osnovnih izazova rinoplastike.

Estetski i funkcionalni deo nosa ne mogu se uvek posmatrati odvojeno. Ako previše oslabimo ili promenimo određene strukture da bismo dobili željeni oblik, možemo ugroziti disanje. Zato je cilj dobro planirane rinoplastike da nos bude skladniji, ali i stabilan i funkcionalan. Pacijent ne bi trebalo da bira između izgleda i disanja. Kada postoji funkcionalni problem, on mora biti prepoznat i uzet u obzir u planiranju operacije. Cilj je da, u skladu sa anatomijom i konkretnim nalazom, postignemo najbolji mogući estetski i funkcionalni rezultat.

Šta se dešava kada pacijent nije zadovoljan prvom rinoplastikom i koliko je rizično raditi ponovljene operacije nosa?

- Reviziona rinoplastika je zahtevnija od primarne operacije jer hirurg više ne radi na netaknutom tkivu. Već postoje ožiljci, anatomija može biti izmenjena, a ponekad nedostaje hrskavice koja je potrebna za rekonstrukciju.

Zato je prvo pitanje uvek: šta tačno nije u redu i da li je problem estetski, funkcionalni ili su prisutna oba problema? Ne treba žuriti sa novom operacijom. Nosu je potrebno vreme da se otok povuče i tkivo stabilizuje, a tek tada možemo realno proceniti rezultat i odlučiti da li je dodatna intervencija potrebna. Kod revizione hirurgije posebno je važno imati realna očekivanja. Cilj nije uvek napraviti „savršen nos“, već rešiti konkretan problem u najvećoj mogućoj meri, uzimajući u obzir anatomiju i ograničenja prethodne operacije.

Koja je razlika između facelifta i nehirurških metoda podmlađivanja?

- Nehirurške procedure mogu veoma lepo da osveže lice, poprave kvalitet kože, nadoknade određeni gubitak volumena ili ublaže pojedine bore. Ali one ne mogu da urade ono što radi hirurgija kada je problem izraženo opuštanje i spuštanje tkiva ili višak kože. Facelift nije samo „zatezanje kože“. Savremeni facelift podrazumeva pažljiv rad sa dubljim tkivima i kožom, sa ciljem da se postigne prirodan rezultat koji odgovara anatomiji pacijenta. Zato ove metode ne treba posmatrati kao konkurenciju. One rešavaju različite probleme, a ponekad se mogu i dopunjavati. Pitanje nije šta je univerzalno bolje, već šta je u datom trenutku zaista potrebno konkretnom licu.

Kada facelift ima smisla, a kada pacijent očekuje da će ga botoks ili fileri rešiti?

- Kada je glavni problem opuštenost i spuštanje tkiva, botoks i fileri imaju ograničene mogućnosti. Botoks je odličan za određene bore koje nastaju aktivnošću mišića, dok fileri mogu da nadoknade volumen i oblikuju pojedine regije. Ali ako imamo izraženo spuštanje obraza, jowls ili višak kože na vratu, dodavanje volumena neće rešiti osnovni problem. U nekim situacijama može ga čak naglasiti. Zato je važno da se lice prvo analizira, a tek onda bira procedura. Ne treba pokušavati da jednom metodom rešimo problem za koji ona nije namenjena. Nekada je odgovarajuća nehirurška procedura, nekada hirurgija, a nekada je najbolje sačekati. Važno je razumeti šta želimo da postignemo i izabrati metodu koja tome zaista odgovara.

Koliko je teško ispraviti posledice preteranog korišćenja filera?

- Zavisi od toga koji je materijal korišćen, gde je aplikovan, u kojoj količini, koliko dugo je prisutan i kakve su promene nastale.

Problem nastaje kada se filer koristi kao univerzalno rešenje i kada se godinama samo dodaje novi volumen, bez ponovne procene lica kao celine. Tada se mogu narušiti prirodne proporcije i promeniti izgled pojedinih regija.

U mnogim situacijama stanje se može značajno popraviti, ali to nije uvek brzo ni jednostavno. Pristup zavisi od vrste filera i konkretnih promena; nekada je potrebno vreme, nekada se može primeniti sredstvo za razgradnju određenih filera, a u pojedinim slučajevima potrebno je drugačije lečenje. Zato je važno da se ne razmišlja samo o tome šta još možemo da dodamo, već i o tome da li je dodatna intervencija uopšte potrebna. Kod filera, kao i u hirurgiji, dobra procena često je važnija od same procedure.

Kada je liposukcija metoda oblikovanja tela, a kada pacijenti od nje očekuju da bude zamena za mršavljenje?

- Liposukcija nije metoda mršavljenja.

Ona je namenjena uklanjanju lokalizovanih masnih naslaga koje narušavaju konturu tela i mogu ostati i kod osobe koja je relativno blizu svoje željene telesne težine. Zato je najbolje posmatrati liposukciju kao proceduru oblikovanja tela. Njome možemo promeniti konturu određenih regija, ali ne rešavamo uzrok gojaznosti niti zamenjujemo lečenje gojaznosti, odgovarajuću ishranu i fizičku aktivnost. Najbolji kandidati su uglavnom osobe sa relativno stabilnom telesnom težinom, odgovarajućim kvalitetom kože i realnim očekivanjima. Važno je i da pacijent razume šta liposukcija može da postigne, a šta nije njena namena.

Koja je razlika između liposukcije i abdominoplastike?

- Liposukcijom uklanjamo lokalizovano masno tkivo i oblikujemo konturu tela.

Abdominoplastika je šira operacija. U zavisnosti od nalaza, njome se uklanja višak kože i potkožnog tkiva, a može se rešavati i razdvajanje trbušnih mišića, odnosno dijastaza, kada za to postoji indikacija. Zato osoba može imati relativno malo masnog tkiva, a ipak imati višak kože koji se ne može rešiti liposukcijom. Ove procedure se ponekad i kombinuju, ali to zavisi od anatomije, kvaliteta kože, obima problema i bezbednosti planiranog zahvata. Ponovo se vraćamo na isto pravilo: ne biramo operaciju samo na osnovu njenog naziva, već na osnovu problema koji želimo da rešimo.

Koji zahvati oblikovanja tela imaju najduži i najzahtevniji oporavak?

- To zavisi od obima operacije, individualnih karakteristika pacijenta i toga da li se radi jedna procedura ili kombinacija više njih.

Abdominoplastika, posebno kada se kombinuje sa liposukcijom ili drugim procedurama, spada među zahtevnije operacije oblikovanja tela. Oporavak zahteva strpljenje, poštovanje postoperativnih uputstava i postepeno vraćanje svakodnevnim aktivnostima. Važno je da pacijent razume da oporavak nije period koji treba samo „izdržati“, već sastavni deo lečenja i postizanja dobrog rezultata. Dobro isplanirana operacija podrazumeva i realan plan oporavka, prilagođen konkretnoj osobi.

Da li je moguće garantovati rezultat kod ovih operacija?

- Ne. Ozbiljan hirurg ne bi trebalo da garantuje rezultat kao da je reč o proizvodu sa fabričkom specifikacijom.

Možemo precizno da planiramo operaciju, procenimo anatomiju, objasnimo šta očekujemo i razgovaramo o mogućim rizicima. Ali ljudsko tkivo ne ponaša se potpuno predvidivo. Zarastanje, ožiljci, reakcija organizma i promene kroz vreme razlikuju se od osobe do osobe. Ono za šta preuzimam odgovornost jeste ozbiljan i savestan pristup: dobra procena, pažljivo planiranje, poštovanje anatomije i jasna komunikacija o tome šta operacija može, a šta ne može da postigne. Suština dobre estetske hirurgije nije u obećanju savršenstva, već u tome da za konkretnu osobu donesemo najbolju moguću odluku i uradimo sve što je stručno i medicinski opravdano da rezultat bude dobar i dugoročno održiv.

otkriva sve zablude

DR ANICA OTKRVA ŠTA PACIJENTI NAJVIŠE TRAŽE: Veće grudi, savršen nos i lice bez bora, ali mnogi prave KOBNU grešku