Hana Merkado pretrpela kliničku smrt posle porođaja
Doživela sam jake grčeve, a zatim je otkriven krvni ugrušak veličine ananasa.
Majka dvoje dece Hana Merkado (32) tvrdi da je „umrla“ samo nekoliko sati nakon porođaja, te da je u tom trenutku doživela iskustvo koje joj je zauvek promenilo pogled na život i smrt.
Nakon što je rodila svog drugog sina Velsa, Hana se tokom oporavka u bolnici iznenada počela osećati veoma loše. Lekari su ubrzo utvrdili da je deo posteljice ostao u njenom telu, zbog čega je hitno podvrgnuta operaciji.
Međutim, ono što se desilo bilo je izuzetno dramatično i zastrašujuće.
Krv se nalazila svuda.
Nakon operacije, Hana je počela da krvari bez kontrole, a u njenu bolničku sobu ubrzano su ušli brojni lekari i medicinske sestre. Uskoro je izgubila svest, pa je potom prestao srčani ritam.
Po medicinskim podacima, bila je mrtva otprilike jedan minut.
„Imala sam strašne grčeve, a zatim je izrasao krvni ugrušak veličine ananasa. Tada sam shvatila da nešto nije u redu“, ispričala je Hana.
U tom trenutku ostala je sama u sobi, osećajući kako gubi velike količine krvi sve dok se iznenada prostorija nije popunila medicinskim osobljem.
Jedan konkretan detalj je posebno uznemirio nju.
„Osjetila sam ogromnu žudnju. Podsetila me su scene u medicinskim serijama kada smrtni pacijenti traže vodu. Tada sam se odmah začinila panikom“, rekla je.
Tada je njeno telo izgubilo puls i krvni pritisak.
Tokom boravka u bolnici, Hana navodi da je proživela iskustvo izlaska iz tela.
Počela sam da se iznad sebe levde i pomislila: „Čini mi se da umirem“. Nisam videla svoje telo, ali sam primetila kako na mene rade ljudi. To nije bilo fizičko lebdenje, kao da je moj um ili duša napuštala telo.
Najvažnija misao, kaže se, bila je shvatanje da možda nikada više neće videti svoju decu.
To mi je razbilo srce; to je bila moja poslednja misao.
Nakon toga, Hana tvrdi da je uočila svetlost koja joj je potpuno nova.
Možete gledati u sunce minutima, ali to nije ni blizu. Ovo je bilo sveobuhvatno; bila sam unutar tog belog svetla. Tada sam znala – mrtva sam.
The Sun piše da je osećaj potpunog mira bez straha i bola.
Osećala sam se mirno, kao da je moja duša upravo bila tamo gde treba biti.
Kao da me je neko iznova pritisnuo nazad u svoje telo.
Mir je, navodi se, naglo prekinut.
Imala sam osećaj da me neko iznenada povuče nazad u život. Bilo je naglo i grubo. Probudila sam se u panici, ne znajući šta se desilo.
Kada je izgubila skoro polovinu svoje krvi, Hana je primila dve transfuzije.
Srećom, u potpunosti se oporavila.
Uvek sam bila hrišćanka, ali ovo mi je potvrdilo da Bog postoji i da postoji zagrobni život. To je bilo duhovno doživljavanje koje me još više približilo Bogu.
Pogledajte i: lekar otkriva šta se dešava sa nama nakon smrti – tvrdi da je 100 % tačno: „Svi ćemo posle smrti biti u…“
Radijacioni onkolog Džefri Long iz Kentakija osnivač je Fondacije za istraživanje iskustava bliske smrti; pre nekoliko godina za „Insider“ napisao je esej o svom naučnom radu u kojem je zaključio da, nakon 25 godina istraživanja, veruje u postojanje života posle smrti. On potpuno ne sumnja u zagrobni život i čak je detaljno opisao kako bi on mogao izgledati, bar u prvim trenucima nakon smrti čoveka.
Pred 37 godina bio sam specijalizant onkologije i učio sam da je najefikasniji tretman raka zračenje. To su bili dani pre interneta, pa sam proučavao materijale u biblioteci. Jednog dana, prelistavao sam veliki broj časopisa „Journal of American Medical Association“, i naišao sam na članak koji opisuje iskustva bliske smrti (termin koji obuhvata širok spektar ličnih doživljaja u vezi sa neposrednom smrću, prim.aut).
To me je nateralo na razmišljanje. Sve što sam do sada učio govorilo mi je da si ili živ ili mrtav; ništa između nije bilo. Ali odjednom sam pročitao tekst kardiologa koji opisuje pacijente koji su umrli, a zatim se vratili u život, izveštavajući o veoma različitim, skoro neverovatnim iskustvima.
Od tog trenutka sam bio očaran iskustvima bliskim smrti. Za iskustvo bliske smrti shvatam stanje u kojem je osoba ili u kome, ili klinički mrtva, bez otkucaja srca, a ipak doživljava lucidno iskustvo – vidi, čuje, oseća emocije i komunicira sa drugim bićima. Sve što sam otkrio i razumeo o tim iskustvima duboko je promenilo moj pogled na univerzum.
Iskustva bliske smrti dele zajedničke karakteristike.
Nakon završetka specijalizacije osnovao sam Fondaciju za istraživanje iskustava bliske smrti. Započeo sam prikupljanje priča od osoba koje su doživjele takva iskustva i analizirao ih iz perspektive naučnika i lekara. Iznosim zaključke bazirane na dokazima, a u početku sam pristupao ovome sa skepticizmom. Međutim, suočavanje s velikim brojem dokaza dovelo je do toga da sam počeo da verujem u postojanje života nakon smrti.
Nema dva identična iskustva bliskog smrti. Međutim, prilikom analize hiljada takvih slučajeva primetio sam konzistentan uzorak događaja koji se dešavaju u određenom redosledu. Približno 45 % ispitanika navodi da je na trenutak napustilo svoje telo. U tom trenutku svest se razdvoji od tela i često lebdi iznad njega, a osoba može da vidi i čuje okolinu, što obično uključuje bezuspešne pokušaje da se vrati u telo. Jedna žena je čak ispričala da je videla doktora kako baca medicinski instrument na pod nakon što je uzimao pogrešan, a doktor je to kasnije potvrdio.
Nakon vantelesnog iskustva, mnogi izveštavaju da su prebačeni u drugo carstvo. Često prolaze kroz tunel i vide jaku, intenzivnu svetlost. Tu ih dočekuju voljeni koji su preminuli, uključujući kućne ljubimce, ali ostaju ispunjeni snagom i životnom energijom. Većina ljudi opisuje neodoljivi osećaj ljubavi i mira. Čine se da je ovo drugo carstvo njihov pravi dom.
Nisam uspeo da nađem bilo kakvo naučno objašnjenje za ova iskustva.
Ova iskustva mogu zvučati kao kliše: jaka svetlost, tunel, voljeni koji su preminuli... Ali tokom 25 godina proučavanja verovao sam da su ovi opisi postali uobičajeni deo savremene kulture jer su zaista istiniti. Čak sam radio sa grupom dece mlađe od pet godina koja je imala iskustva bliske smrti; oni su izjavili ista iskustva kao i odrasli, a u tom uzrastu je malo verovatno da su čuli za jak svetlost ili tunel koji se pojavljuju prilikom smrti.
Drugi su mi pričali o naizgled neverovatnim događajima koji se kasnije ipak mogli potvrditi. Jedna žena je izgubila svest dok je jahala konja na stazi; njeno telo je ostalo na stazi, a svest je odjahala sa konjem dok je on galopirao nazad do štale. Kasnije je mogla da opiše šta se tačno dogodilo u štali, jer je to videla uprkos tome što njeno telo nije bilo tamo. Drugi, koji nisu razgovarali s njom, potvrdili su njenu priču. Ja sam doktor medicine; pročitao sam mnogo istraživanja o mozgu i razmotrio sva moguća objašnjenja za iskustva bliske smrti. Suština je da nijedno od njih ne daje potpuno uverljivo fizičko objašnjenje ovog fenomena.
Istraživao sam takođe iskustva ljudi koji su izbegli smrt za dlaku.
Kada govorim o iskustvima bliskih smrti, podrazumevam specifičnu definiciju – osoba mora da bude bez svesti. Međutim, postoji još jedan fenomen koji me fascinira: ono što nazovem trenutnim, intenzivnim strahom od smrti.
Ovo su situacije u kojima osetite da je vaš život pod neposrednom opasnošću. To su okolnosti kada je smrt bila na pragu, kao što su saobraćajne nesreće u kojima bi jedan trenutak ili drugačiji pokret mogao promeniti ishod u fatalni, ili iznenadni pad.
Ti pojedinci obično ne primećuju tunel niti jaku svetlost, ali često iznose da se njihov život čini kao da prolazi pred njima. Iako takođe to mogu opisati i oni koji su doživeli blizak smrtni događaj, najčešće se javlja kod osoba koje su na poslednji trenutak izbegle katastrofu. Ovi pojedinci ponekad se podsećaju na detinjstvo koje im je bilo neodgovarivo u svesnom stanju, a to potvrđuju razgovorima s članovima porodice.
Nakon smrti, svi ćemo naći mir.
Iako me zanima istraživanje iskustava bliskih smrti, svakodnevno radim na pomoći pacijentima koji se bore sa raku. Ne delim ta istraživanja sa pacijentima, ali ona su me učinila empatičnijim i toplijim lekarom. Mogu pomoći pacijentima da se suoče s životno opasnim bolestima sa većom hrabrošću i strastvenošću. Cilj mi je da im omogućim duže, zdravije dane na ovoj planeti. Verujem da će, ukoliko i kad ode, pronaći mir.
Celo ljudsko telo se raspada posle smrti, ali jedno traje večno.
Telo sadrži više od 200 kostiju, nekoliko biliona mikroba i čak 37 biliona ćelija. Nakon smrti, telo se polako raspada, a neki organi mogu potrajati godinama da u potpunosti nestanu.
Između drugog i četvrtog dana od smrti mikrobi su već svuda. Oni proizvode otrovne gasove poput amonijaka i sumporvodonika, koji se šireći uzrokuju nadimanje i oštećenje tela.
Zatim, nedostatak dotoka kiseonika uzrokuje propadanje najkritičnijih organa, među kojima je i mozak. Ćelije mozga sadrže oko 70 % vode; kada se izložene nedostatku kiseonika počnu odumirati, oslobađaju tu vodu. Ovo objašnjava zašto se na dnu leša ubrzo posle smrti može naći voda. Neki sati nakon smrti pokreću se procesi u crevima.
Kada imunološki sistem slabi, mikrobi koji obično pomažu u probavi hrane više ne ostaju u telu i beže. Oni se kreću iz donjeg dela creva kroz tkivo, a za nekoliko sati stižu do jetre i žučne kese koja sadrži žuto‑zelenu žuč, namenjenu razgradnji masnoća koje čovek unosi dok je živ.
Kada mikrobi potroše te organe, žuč počinje da preplavljuje telo i boji ga svojom bojom. Nakon tri do četiri meseca, ta žuta nijansa se menja u smeđo‑crnu, jer krvne sudove propada, a gvožđe unutar njih počinje da oksidira.
U tom trenutku molekularne strukture koje povezuju ćelije se razdvajaju, pa tkivo počinje da se pretvara u vodenastu kašu.
Nakon malo više od godinu dana kada kisele telesne tečnosti i toksini razgrađuju pamučnu odeću na mrtvom telu, ona se raspada. U tom trenutku prestaju dramatične promene, ali posle desetak godina, u uslovima sa dovoljnim vlagom i niskim nivoom kiseonika, pokreće se hemijska reakcija koja pretvara masnoću na koži u supstancu sličnu sapunu – poznatu kao mrtvački ili grobni vosak.
S druge strane, kada je telo izloženo uslovima sa niskom vlagom, može doći do mumifikacije – tj. mrtvo ljudsko telo prirodno se pretvara u mumiju. Tokom tog perioda voda isparava kroz tanku kožu na ušima, nosu i kapcima, što dovodi do njihovog isušivanja i pojave crne boje – upravo je to proces mumificiranja.
Otprilike 50 godina nakon smrti tkivo preminule osobe postepeno se razgrađuje, ostavljajući mumificiranu kožu i tetive. Tokom sledećih trideset godina oni se raspadaju; tako da po punih 80 godina u lešu ostaju samo kosti. Do 100. godišnjice smrti kolagen u kostima drastično se smanjuje, pa tada počinju da pucaju i propadaju. Od njih nastaje krhka mineralna materija, a u poslednjoj fazi raspada se pretvara u prah.
Zanimljiva činjenica je da jedan deo tela ostaje večan: zubi – oni se ne mogu raspasti niti propasti, navodi Business Insider.
Dakle, u lešu uz njih ostaju samo najlonski šavovi odeće koji se ne mogu raspasti, kao i grobni vosak.
Pogledajte i: medicinska sestra iz Vršca je zaustavljena sa mrtvim detetom u naručju, a vozač ju je izbacio iz saniteta – ovo se ne zaboravlja.
NIN, u broju 693, objavljenom 19. aprila 1964., izveštava u reportaži „Mrtvi auto‑stoper: Događaj za koji bi bilo bolje da je samo izmišljotina“, o tragičnom slučaju devojčice koja je preminula na putu između Vršca i Beograda.
Prenosimo ceo tekst iz arhive NIN‑a.
U svakodnevnom životu ponekad se dešavaju situacije koje bi, ako bi ih književnost opisivala, delovale neuverljivo. Često se javljaju realni događaji na koje bi niko teško verovao.
Na putu između Vršca i Beograda, žena u belom mantilu podignula je palac i pokušavala da zaustavi automobil. To nije neobična slika – auto‑stoper. Međutim, žena u belom odelu imala je pored sebe prtljagu, zbog čega su vozači samo još jače pritiskali papučicu za gas i nastavili bez zaustavljanja.
U vršačku bolnicu doneli su sedmogodišnju devojčicu. Kad je stignula, njene igračke, krpice, školski pribor, roditelji i čak ime ostali napolju. Postala je pacijent koji je trebao lekarsku pomoć. Njen život predao je u ruke doktora. Doktor je pregledao devojčicu i dijagnostikovao akutnu upalu mozga. Učinilo se sve što je moguće da je spasimo. Oprema u vršačkoj bolnici nije najsavremenija.
„Dežurni lekar je izjavio da je neophodno da se bolesnik odmah prebaci u Beograd.“
Zadnji izlet malog pacijenta.
Četvrtak, 26. mart, popodne. Ambulanta vršene bolnice bila je na terenu. Kako prebaciti malog pacijenta? Dežurni lekar dr. Šinžar pronašao je rešenje. Oko podne, automobil Infektivne klinike iz Beograda dovezao je pet pacijenata u vršenu bolnicu. Tim treba da preveze devojčicu na beogradsku Infektivnu kliniku kako bi joj se pružila hitna pomoć. Rešenja postoje.
Šoferu Infektivne klinike se još nije išlo nazad. Malo se protivio, ali vremena nije bilo za gubljenje. Jedan mali ljudski život je u opasnosti. Treba učiniti sve što se može da se devojčica ponovo vrati svojim roditeljima, svojim knjigama koje su joj kupljene, u školsku klupu gde će slušati učiteljicu kako je neće razumeti sasvim. Tako će ostajanje u klupama ponavljati decenijama, i devojčica će postati odrasla i možda i sama učiteljica.
Devojčicu unose u bolničko kolo. Ona je nesvesna. Pored nje stoji bolničarka Vršačke bolnice, Jovanka Došenović. Devojčica ima svoje ime, ali nije vredno da se zove po imenu dok je bez svesti. Auto se kreće. Sivo martovsko nebo nad putem. Automobil ne putuje dovoljno brzo.
Tokom putovanja devojčica je osetila slabost. Bolničarka je telefonom primila uput od lekara: „Sestro, osiguraj pacijantu vazduh i uradi sve što možeš.“
Bolničarka je sledila uputstva lekara. Malom pacijentu je znatno bolje i nastavlja se lečenje.
Radi se o humanosti.
Devojčica leži u bolničkim kolima. Užasna je ideja da čovek kroz prozor bolničkog voza posmatra poslednju stvarnost koju vidi u životu. Niske oblake od kojih će padati kiša, grane i nasumični kut plavog neba. Ako već mora da „umre“, čovek bi želeo da tome doda malo dostojanstva. Za pacijenta od samo sedam godina previše je rano da ima takvu predstavu; osim toga, devojčica je u nesvesti i ne primećuje nijednu sivu panoramu koja se proteže pored prozora bolničkog voza.
Devojčica se bori da preživi, a bolničarka se bori za svog pacijenta. Za nju je to jednostavno pitanje posla. Radi se o humanosti i ljudskom životu.
Auto prolazi kroz selo. Sirenov zvuk šušti u vazduhu. Za volanom kolima beogradske Infektivne klinike stoji šofer Milan Kalabić, a bolničarka Smilja Mikić prati vožnju. U zadnjem delu vozila se nalazi bolničarka Jovanka Došenović sa pacijentom. Vozilo je prošlo pored Novog Sela i približava se Pančevu. Odjednom se stanje male bolesnice pogoršalo; devojčica je slabija, gubi dah. Treba joj vratiti disanje. Njen život zavisi od tog. Ljudi žive dok dišu. Ako devojčica nastavi da diše, može preći do bolnice gde bi mogla dobiti lek. Bolničarka Jovanka čini sve što može, pokušavajući da vrati dah maloj pacijentkinji. Život pacijenta visi na tankoj niti.
Nit je prekinuta.
Devojčica više neće odložiti sedište na kraju klupe, šarati po sveskama ili jednog dana postati učiteljica ili nešto drugo. Devojčica je umrla. Imala je sedam godina. Ali njeno vreme se više ne meri godinama; za nju vreme nema smisla.
Ipak je još neko vreme imala pravo da ljudi oko nje čine sve što mogu; iskreno rečeno, to ne bi vratilo njen mali izbledeni život, ali život ipak duguje toj stvari.
Molim vas da mi pošaljete pasus koji želite da izmenim.
Bolničarka je vozaču najavila da je pacijent umro. Vozač je razmišljao nekoliko trenutaka. Bolničarka je očekivala da će šofer okrenuti automobil i vratiti leš male bolesnice, ali on je donio drugačiju odluku. Žurio je u Beograd, ne želi da se predugo zadrži u Vršcu. Svoj posao je već obavio; pacijente koji su bili upućeni u vršačku bolnicu je otpratio. Zašto bi se sada vraćao? Žurio je u Beograd kako bi se vratio na rad ili se posvetio privatnim poslovima.
Nesvesnost se ne mora uvek komentarisati.
Ako netko pokuša da otkrije kako su se dalje odvijale stvari, pomislio bi da je šofer odvezao umrlog pacijenta u Beograd ili bar Pančevo. Međutim, šofer je došao na neobičan predlog i podstakao svoje putnike na sredini puta između Novog Sada i Pančeva da se vrate auto-stopom.
Mali preminuli pacijent je pronađen pored njih. Bolničarka je pokušavala da zaustavi nekoliko automobila, ali oni se nisu zaustavili. Možda nisu želeli da primaju neočekivani žuti stoper koji je bez života ležao u bolničarkinih rukama. Moguće je da su mislili da je to veoma neprijatan prtljag. Ko će znati šta ljudi misle? No, možda ni oni nisu bili svesni događaja na drumu.
Onda je došao kamion i u njega su se ubacili neobični putnici. U unutrašnjosti kamiona vladao je hladan zrak. Pacijent više nije mogao da oseti to. Bolničarka je osećala hladnoću u grudima zbog preminulog pacijenta. Ipak, život je nastavio.
Putnici su prebačeni kamionom do Banatskog Karlovca. U Karlovcu ih je primio drugi kamion i odveo do Vršca. Mali pacijent je odveden u mrtvačnicu, gde se završilo neobično auto-stopersko lutanje male nesrećne bolesnice.
Postoje stvari koje je teško komentarisati. Na ulici ili u tramvaju ljudi često raspravljaju o humanosti, što nas podstiče da sami razmišljamo. Kad se radi o medalji, teško je naći adekvatne načine da se prikaže i druga perspektiva.
Da li je Infektivna klinika u Beogradu bila svesna slučaja koji se desio na putu između Vršca i Beograda? Zašto je bolnica u Vršcu ostala tiha? Devojčica je preminula između pet i šest sati popodne. Šofer i medicinska sestra Infektivne klinike obavestili su kliničku službu u 8:30. Put od mesta događaja do Infektivne klinike traje oko pola sata.
Vladimir Stojšin iz arhive NIN‑a.
POGLEDAJTE I – Medicinska sestra iz pakla odgovorna je za smrt ćerke!
Gabrijel i Sebastijan Šemiriji su zabrinuto gledali kako se njihova majka Kejt tokom pandemije pretvara u ozloglašenu ličnost, na kraju gubeći posao medicinske sestre zbog širenja dezinformacija o kovidu‑19.
Zatim je sestri Palomi postavljena dijagnoza raka.
Lekari su joj naglasili da je njena verovatnoća preživljavanja veoma visoka zahvaljujući hemoterapiji.
Ali u 2024. godini, sedam meseci kasnije, ona je preminula – nakon što je odbila lečenje.
Braća krive anti‑medicinske teorije i zavere njihove majke za Palomino‑ovu smrt u 23. godini, dok onkolozi govore BBC Panorama da se ta uverenja sve više šire.
Kejt Šemirani se nije izravno odazvala na tvrdnje, ali je javno optužila Nacionalnu zdravstvenu službu (NHS) za smrt svoje ćerke.
Ona i njen bivši muž, otac Palome Faramarz Šemirani, napisali su da tvrde da imaju dokaze da je Paloma umrla usled medicinskih intervencija koje je primila bez potvrđene dijagnoze ili zakonskog pristanka.
BBC nije pronašao dokaze koji bi potvrdili te tvrdnje.
„Moja sestra je umrla zbog neposrednih posledica dela i uverenja moje majke, a ja ne želim da neko drugi prođe kroz isti bol ili gubitak kakav sam ja doživeo“, izjavljuje stariji brat Sebastijan Palomin.
Obojica braće su me kontaktirali u vezi sa Palomom, nadajući se da bi mogli sprečiti dodatne smrti, i veruju da kompanije koje upravljaju društvenim mrežama moraju preduzeti strože mere protiv medicinskih dezinformacija – za koje je BBC otkrio da se aktivno preporučuju na nekoliko velikih portala.
Nisam uspeo da sprečim smrt svoje sestre.
„Ali bi mi puno značilo ako bih mogao da sprečim da ona postane deo dugog niza ljudi koji su umrli na ovaj način“, kaže Gabrijel.
Za „Panorama“ i podcast na BBC Radio 4, Marijana u „Zemlji teorija zavere 2“, uspešno sam prikupila informacije o tome kako je ova mlada diplomka sa Cambridgea odlučila da odbije lečenje koje bi joj moglo spasiti život, nakon online istraživanja i intervjua s ljudima koji su joj bliski.
I otkrila sam da influenseri teorija zavere, kao što je Kejt Šemirani, dele nekada marginalne anti-medicinske stavove za milione ljudi – koji mogu ranjive osobe da dovedu u ozbiljnu opasnost.
Borba protiv medicinskih dezinformacija sve je teža zbog uticajnih ličnosti poput Roberta F. Kenedija mlađeg, koji je ranije iznosio nenaučne stavove, navodi onkolog Tom Rokes, potpredsednik Kraljevskog koledža radiologa i zastupnik specijalista za rak.
Kad imate američkog ministra zdravlja i socijalnih usluga koji „aktivno promoviše tvrdnje o vezi između vakcina i autizma, koje su već pre mnogo godina oborene“, to olakšava drugima da šire lažne stavove o toj temi", kaže on.
Mislim da postoji rizik da se više štetnih alternativnih metoda lečenja uključi u uobičajene protokole, čime bi ljudi mogli doživeti veću aktivnu štetu.
Od kada je postao ministar zdravlja i ljudskih usluga, Kenedi je izjavio da nije protiv vakcina, već da jednostavno podržava dodatne testove bezbednosti.
Teorije o zaveri koje se pojavljuju na putu do škole.
Paloma i njen blizanac Gabrijel, uz Sebastijana i mlađu sestru, odrastali su u malom mestu u Saseksu pod imenom Ukfild, gde su kod kuće bili izloženi teorijama zavere, prema navodima njena braća.
„Zvučna podloga” na njihovim putovanjima do škole, kaže Gabrijel, bio je teoretičar zavere Aleks Džons, koji je tvrdio da je pucnjava u školi Sendi Huk bila fiktivna ili da je 9/11 „organizovan iznutra”.
Braća tvrde da je njihov otac bio prvi koji je prihvatio teorije zavere, što je probudilo radoznalost kod njihove majke.
Deca su prihvatila sve te ekstravagantne stavove, među kojima je i onaj da je kraljevska porodica gušteri koji menjaju oblik, kaže Gabrijel.
„Kada ste mali dete, verujete roditeljima i to doživljavate kao istinu“, kaže on.
Sebastijan smatra da je njihova majka koristila te ideje kako bi ih kontrolisala.
Jednom prilikom Kejt Šemirani je odlučila da je vaj‑faj opasan i ga je isključila kod kuće, kaže on, ignorirajući njegove molbe da mora da preda rad za završni ispit u srednjoj školi.
„To je samo dodatno pojačavalo radost koju je osećala kada je koristila svoj iracionalni sistem uverenja da bi me kontrolisala“, kaže on.
Kejt Šemirani se na društvenim mrežama predstavlja pod nazivom „Prirodna medicinska sestra" | Foto: Getty Images
Prema njenim sinovima, Kejt Šemirani je u 2012. godini pojačala svoje anti‑medicinske stavove nakon što joj je postavljena dijagnoza raka dojke.
Iako joj je tumor bio uklonjen hirurškim putem, za svoj oporavak smatra da su alternativne terapije vredne i na internetu tvrdi da je koristila program koji uključuje sokove i klistiranje kafom kako bi se „oslobodila raka".
Ona ne koristi termin „izlečenje”.
Paloma je prihvatila neke od tih ideja, navodi Šantal, jedna od njenih najbližih školskih prijateljica.
„Paloma je pričala kako joj je majka sama izlečila i verovala da losion protiv sunčanja može izazvati rak. Sećam se da je, gadno, znala da će se opekati u školi“, kaže ona.
Kada su se njeni roditelji razišli, Gabrijel i Sebastijan su se udaljili od majke.
Ipak, Paloma je nastavila da održava kontakt sa njom, čak i kada je 2019. godine otišla studirati na Univerzitetu u Kembridžu.
„Palomina strategija je bila da ugodi, pokaže srdačnost i pokuša osvojiti ljubav koju nije dobijala ranije“, kaže Sebastijan.
Poruke koje je Paloma pokazala svom tadašnjem dečku Andreu Harisu, a koje je on podelio sa BBC-jem, otkrivaju odnos sa majkom koji je obuhvatao i trenutke ljubavi i brige, ali i one koje je Paloma doživela kao toksične i zlostavljaće.
Tokom božićnih praznika 2022. godine, rekla je Andreu da ju je majka optužila jer druga deca nisu došla kući na Božić.
„Muka mi je od tog zlostavljanja“, napisala je, uz psovku implicirajući da takav tretman postaje uobičajen.
Paloma je izjavila da je njen odnos sa majkom ponekad bio zlostavljački. „I dalje ćemo se čuti kasnije, možemo li više razgovarati o tome tada?“ reče ona. „Muka mi je što me stalno zlostavlja; bukvalno sam žrtvovala svoje planove da bih došla ovde, a sada sedim i trpim njene gluposti dok istovremeno plačem.“ | Foto: BBC
Paloma je u jednoj poruci izjavila da joj je majka uporno ulazila u sobu i bila zla prema njoj, te je dodatno napomenula da ju je majka udarila.
Paloma se selila u kuću svoje prijateljice.
Kasnije je prikazala Andreu oproštajnu poruku namenjenu majci, govoreći da je to bila „kap koja je prelivala čašu“.
Povređuješ me svaki put kada mi dopustiš da se približim; više nikada neću to dozvoliti. Već sam previše povređena.
Na fakultetu Paloma je izgledala kao da se povremeno distancira od uverenja svoje majke.
Šantal kaže da je započela sa konzumiranjem mesa i da koristi pastu za zube koja sadrži fluorid.
Šantal i Ander navode da je ostala skeptična u vezi vakcine protiv COVID‑19 i da je odbila da se vakciniše.
Zabrinutost usled roditeljskog uticaja
Na kraju 2023. godine, ubrzo posle diplome, Paloma je primetila bolove u grudima i otežano disanje.
Ona je otišla u bolnicu.
Lekari su sumnjali na tumor, ali Ander tvrdi da je on i Paloma – jedna od najpametnijih osoba koje je ikada sreo – prvobitno očekivali da će se ispostaviti da nije malignan.
Paloma se čak i našalila na tu temu, nazivajući tumor „Marija, plućna masa“, kaže on.
Ali 22. decembra, Paloma i Ander su se uputili u bolnicu Mejdstoun, gde su joj lekari dijagnostikovali ne-Hodžkinov limfom.
Ako se ne leči, ovaj tip raka može biti smrtonosan; lekari su obavestili Palomu da ima 80 % šansi za oporavak ukoliko se odluči na hemoterapiju.
Paloma je obavestila majku o toj vesti.
Ander kaže da je Paloma i dalje tražila njenu podršku, uprkos tome što je njihov odnos u poslednje vreme bio napet.
Kejt Šemirani je izjavila da će se pojaviti u bolnici.
Paloma se, ipak, brinula da li će je videti i razgovarala je sa medicinskim osobljem o svojoj zabrinutosti, izjavio je njen tadašnji dečko.
BBC‑ovim dokazima se tvrdi da je na Palominu njena majka mogla uticati na njeno razmišljanje tokom dva dana koje je provela kao pacijentkinja u bolnici Mejdstoun.
Ander i njegova majka, koja je takođe bila prisutna, podelili su svoju zabrinutost bolničkom osoblju u vezi sa uverenjem Kejt Šemirane i njenim odnosom sa Palomom.
Medicinsko osoblje je raspravljalo među sobom o zabrinutosti u vezi sa zaštitničkim pristupom prema Palomi, i zabeležilo da su se osećali „zabrinuti zbog roditeljskog uticaja" na nju.
I smatraju da je ona u stanju da samostalno odlučuje o sebi.
Radi saveta, Paloma se obratila svom bivšem partneru Kejt Šemirani, poznatom kao Patrick Vikers.
Paloma je imala blizak odnos s njim, izjavljuje Ander.
Pored toga, on se bavi i alternativnom medicinom.
Kad je Paloma upitala za „80 odsto šansi za izlečenje” koje su lekari tvrdili da donosi hemoterapija, Vikers je rekao da je to „preterano”.
On ju je podstakao da započne Gersonovu terapiju, a ukoliko se simptomi ne poboljšaju posle šest nedelja, da razmotri hemoterapiju.
Vikers je izjavio da su sve tvrdnje o njegovoj ulozi u Palominoj smrti pravno netačne.
Pored toga, on je razmenio sa BBC‑jem dokumente koji podržavaju Gersonovu terapiju.
Gersonova terapija uključuje rigoroznu biljnu ishranu, uz sokove, suplemente i klistiranje kafom.
Nekim ljudima je poznato, bez naučnih dokaza, da se ona može koristiti za izlečenje različitih vrsta raka.
Ander mi je rekao da se Paloma brine zbog neželjenih efekata hemoterapije, koja mogu izazvati umor, mučninu, gubitak kose i uticati na plodnost.
Kada je primila dijagnozu, medicinske sestre razgovarale su sa Palomom o zamrzavanju jajnih ćelija i perikama.
Međutim, dobrotvorna organizacija Istraživanje kancera u Velikoj Britaniji navodi da Gersonova terapija može izazvati ozbiljne nuspojave, uključujući dehidraciju, upalu creva i probleme sa srcem i plućima.
Tokom dva dana provedenih u bolnici, rekao je Ander da je Paloma donela odluku.
Odluka je donela da se trenutno izbegne hemoterapija i da započne sa Gersonovom terapijom.
Kejt Šemirani je 23. decembra poslala Andreu poruku govornom poštom, u kojoj mu je dala uputstva da dovede Palomu do svoje kuće i rekla mu je da je zakazala posetu doktoru za nju.
Ona je predložila da bi vreme koje Palomino provodi sa prijateljicom koju je želela da vidi bilo ograničeno na Badnji dan, i u poruci je rekla da bi mogli da se vide ovde pola sata ili da to urade preko FejsTajma.
Ander navodi da je osetio da nije u mogućnosti da se svađa sa njom.
Paloma je u tom trenutku bila u režimu „bori se ili beži“, i samo je želela da neko brine o njoj, znate, da ne mora doneti teške odluke," kaže on.
Njena majka je uletela i iskoristila tu priliku.
Raspršivanje lažnih informacija
Kejt Šemirani promoviše ideje koje je ranije preporučivala svojoj ćerki, ali sada ih deli sa širim publikom putem interneta.
Osamdesetogodišnja bivša medicinska sestra iz NHS-a, na društvenim mrežama se naziva „Prirodna medicinska sestra“.
Na njenom veb-sajtu prodaje koštice kajsije koje se reklamiraju kao potencijalno korisne za zdravlje, uz nutritivne suplemente, i pruža informacije i savete.
Godišnja članarina na njenom sajtu iznosi oko 80 evra, dok pacijenti, uključujući one sa kancerom, plaćaju 230 evra za konsultacije i personalizovani 12‑nedeljni program.
Na društvenim mrežama objavljuje video snimke u kojima promoviše svoje proizvode, a ponekad kritikuje „neinformisane ljude“ jer smatra da leče rak hemoterapijom ili „upumpavaju iperit u vene“, kako to sama navodi.
Kad je 2020. godine izbio COVID‑19, Kejt Šemirani je bila jedna od mnogih influensera koji su promovisali teorije zavere i stekli širu publiku.
Njena verovanja, na prvi pogled, prošla su kroz spektar od teorija alternativne medicine do najširih teorija zavere protiv establišmenta.
Kejt Šemirani je stekla širu publiku tokom COVID‑19 pandemije | Foto: Getty Images
Promovisala je tvrdnju da je pandemija prevara, da su vakcine deo plana za ubistvo velikog broja ljudi i da bi doktori i medicinske sestre trebalo da budu kažnjeni zbog svoje uloge u svemu tome.
Panel Saveta bolničara i babica je 2021. godine odlučio da Kejt Šemirani bude uklonjena iz registra medicinskih sestara zbog širenja dezinformacija o pandemiji.
Više firmi koje poseduju društvene mreže takođe su suspendovale njihove naloge zbog širenja dezinformacija.
Sebastijan kaže da je postala opskurna.
Kada je Elon Mask u 2022. kupio X, mnogi nalozi sa teorijama zavere su ponovo aktivirani, među kojima i nalog Kejt Šemirani.
Takođe se vratila na Facebook i otvorila nalog na TikToku.
Njena publika se ponovo povećala; u poslednjih šest meseci njen sadržaj je pregledan više od četiri i po miliona puta na svim velikim platformama društvenih mreža.
Na Iksu sam primetila desetine komentara u kojima se podstiče ljudi da joj se jave, uključujući i one koji se suočavaju sa kancerom.
Zanemari razmenu poruka. Zdravo, Kejt! Da li postoji opšti skup vitamina i minerala koje bih mogla uzimati za opšte zdravlje? Imam 54 godine (žensko) i želim da izbegavam farmaceutske proizvode/lekove koliko god je moguće. Pokušala sam da stupim u kontakt s tobom jer moja prijateljica ima rak jajnika i krvni rak, a sećam se da si pisala kako si pobedila rak dojke uz pomoć prirodnih lekova. Da li si napisala knjigu ili postoji nešto na internetu što si koristila? Takođe, možeš li mi pomoći sa terminalnom cirozom jetre? Molim te, piši mi prvo u DM. Imaš li preporuku za ishranu koja promoviše zdrave ćelije? Piši mi mejl; radim personalizovane preporuke.
TikTok je najavio da je blokirao nalog Kejt Šemirani zbog kršenja pravila o medicinskim dezinformacijama.
Prema Meti, Instagram i Facebook zabranjuju širenje štetnih medicinskih dezinformacija.
Iks mi nije dao odgovor.
Izgubila je vezu sa aparatom.
Paloma je nastavila da primenjuje Gersonovu terapiju.
Neki od njenih prijatelja primetili su da joj se stanje sve više pogoršava.
Tokom jednog video razgovora Šantal je izjavila da je Paloma primetila novi grumen pod pazuhom, a njena majka joj je rekla da to znači da kancer izlazi iz njenog tela.
"Znam koliko je bila teško," izjavila je, napominjući da joj je Paloma rekla da je izgubila kontrolu nad telesnim funkcijama.
Ali ona navodi da joj je Paloma takođe rekla kako je osetila pritisak od doktora i prijatelja da razmisli o tome da samostalno potraži alternativne terapije.
Šantal navodi da se ni ona nije saglasila s alternativnom terapijom, ali je želela da pruži podršku prijateljici.
Paloma je izjavila da su drugi pokušali da je nagovore da se predomisli, a ona razmišlja o tome da „prekine sve kontakte sa njima“, navodi Šantal.
Pomislila sam da ne želim da prekine kontakte sa mnom, naročito sada kad se toliko muči.
Tokom meseci kada su razgovarale telefonom, Šantal je primetila da se Kejt Šemirani veoma dobro brine o Palomi.
Međutim, ona sumnja da bi Paloma donosila iste odluke bez prisustva svoje majke.
“Mislim da njena ideologija nije bila dovoljno snažna da donese te odluke; to je moje lično uverenje. Ljudi imaju različita mišljenja o ovim stvarima, ali smatram da je njena majka imala ogroman uticaj na sve to,” kaže Šantal.
U martu 2024. godine Paloma je prekinula vezu s Androm.
Ostali prijatelji i članovi porodice smatrali su da je Kejt Šemirani izolovala Palomu od njih.
Gabrijel je rekao da je želeo da se nađe sa Palomom uskoro nakon što je dobila dijagnozu, ali njena sestra mu je rekla da ne može izaći zbog lošeg vazduha.
Njihova majka ju je ubedila da će joj od vlažnog vazduha biti još gori.
Sebastiјan i Gabrijel su se jednako toliko zabrinuli da je Gabrijel pokrenuo pravni postupak.
On nije tvrdio da Paloma nema sposobnost rasuđivanja, ali je zatražio procenu adekvatnog medicinskog lečenja za nju.
Međutim, događaji su ih prevazišli, a njen slučaj je ostao nerazrešen do jula jer je Paloma preminula.
Gabrijel je otkrio da je sestra umrla tek nekoliko dana kasnije, kada mu je advokat poslao telefonski poziv.
On je bio onaj ko je trebao da prenese vest svom bratu.
„Osećate se kao da vas spaljuju živog, a svaki put kad vam vatrom dotaknete usta, dolazi bol“, kaže Gabrijel.
Sebastijan navodi da se krivi.
„Nisam se ni malo pomirio sa tim“, izjavljuje on.
Kad je Ander čuo vest, rekao je: „Slomio sam se”.
Samo sam urlao i plakao od sve snage.
Paloma je pretrpela srčani udar, što je dovelo do pojave tumora.
Odvezena je u bolnicu, ali posle nekoliko dana joj su isključeni aparati na kojima je bila povezana.
Istraga će početi sledećeg meseca kako bi se razjasnile okolnosti Palomine smrti.
Kejt Šemirani je iznela niz nedokazanih teorija na društvenim mrežama i u marginalnim političkim podkastima, tvrdeći da je medicinsko osoblje ubilo Palomu, a potom je došlo do zataškavanja.
BBC nije pronašao dokaze koji bi potvrdili te tvrdnje.
Smrt Palomine bila je razorni udarac za njenu porodicu i najmilije.
Ali za Sebastijana i Gabrijela, to je takođe upozorenje na moguće posledice za ljude koji veruju u anti‑medicinske zavere, kao što su one koje prati njegova majka.
Pogledajte: medicinska sestra je ubila deset pacijenata.
Medicinska sestra koja je bila zadužena za negu pacijenata sa teškim, neizlečivim oboljenjima danas je pred nemačkim sudom osuđena na doživotni zatvor zbog ubistva deset pacijenata kojima je ubrizgala smrtonosne injekcije, kao i pokušaja ubistva još 27 osoba.
Tužilaštvo je tvrdilo da je ova medicinska sestra u palijativnoj službi svojim starijim pacijentima ubrizgavala lekove protiv bolova ili sedative kako bi sebi olakšala rad u noćnoj smeni, prenosi Rojters.
Portparol suda u Ahenu izjavio je da je njen zločin posebno težak i upozorio na to da medicinska sestra koja je osuđena ima male šanse da bude puštena na slobodu posle 15 godina; koliko najmanje vremena moraju provesti osuđenici sa doživotnom kaznom u Nemačkoj.
Medicinska sestra je počinila zločine tokom perioda od decembra 2023. do maja 2024. godine u klinici blizu Ahena, u zapadnoj Nemačkoj.
Dodatni video:
Espreso, Kurir, Blic Žena, Insider, Krstarica, NIN i BBC.