Jovica iz Kruševca otkriva da ga je žena prevarila
Problemi su se pojavili tokom poslednjih nekoliko godina.
Kamiondžija Jovica iz okoline Kruševca proveo je poslednjih 12 godina krstareći drumovima Balkana. Vozio je danju i noću, po kiši i snegu – sve da bi obezbedio bolji život svojoj porodici i opremio stan koji su on i supruga kupili kreditom.
Dok su točkovi njegovog kamiona prešli kilometre, on je gutao i knedle usamljenosti, verujući da negde kod kuće neko broji dane do njegovog povratka. „Često nisam znao ni koji je dan. Samo sam vozio. Znao sam da svaka vožnja donosi još neki dinar za kuću, decu i nju… Mislio sam da gradimo život zajedno“, – priča Jovica.
Problemi su se pojavili proteklih nekoliko godina. Jovica je rekao da se oseća kao da se udaljavaju, kao da se njegova supruga hladi.
Mislio sam da je to uobičajeno – ja sam stalno na putu, dok je ona sama sa decom. Naše susrete ograničavamo na tri puta godišnje, kada mi se dogodi odmor. Uvek sam brojao dane do našeg dolaska, a ona je moje odsustvo iskoristila mudro.
Pa onda – šok.
Tog jutra se događalo toliko čudnih stvari da je izgledalo kao da je Bog sam namestio sve da se poklopi. Imala sam turu za Beč i istovar. Kad je trebalo da nastavim dalje, šef me nazvao i rekao da će kolega preuzeti kamion sa mlađim dečkom, da ga obučava, a ja da idem kući i da se javim kroz par dana. Bio sam blizu Kruševca pa sam odlučio da ne javljam porodici i iznenadim ih. Vraćao sam avionom do Beograda, pa tamo posetio šoping da kupim nešto za klince i parfem koji voli supruga. Ušao sam tiho, nisam hteo da je budim... A onda sam čuo smeh. Muški smeh. U mojoj kući. U našem krevetu.
Jovica je, kako se kaže, zatekao. Noge mu su se klonile, ruke su drhtale, a srce je bilo kao da je stalo.
Kada sam video da me neko vara, to je uticalo na moje zdravlje. Znaš li taj osećaj kada ti krv počne da ključa, a telo se hladi? To. Taj čovek… bio mi je bivši kolega; čak sam mu i pozajmljivao novac kada nije imao.
Znam da mi je zujalo u ušima, mrak se spuštao na oči. Bojeo sam se svojih postupaka, a moja žena… neprepoznatljiva. Mrtva i hladna. Kao da je to sasvim uobičajen prizor. Kasnije sam shvatio da je za nju to bilo olakšanje. Kao da je samo čekala da kažem: „Odlazi!“ Pa da li sam ja bio onaj koji je odlučio da se rastanemo.
Dok je Jovica danima razmišljao da li je u snu ili se budi, njegova supruga, bez ikakvog kajanja, spakovala je kofere i otišla s ljubavnikom. A novac? Sve što je godinama slala kući – nestalo je na putovanjima, salonima lepote, večerama i poklonima drugom muškarcu.
Zamislite da radite 12 godina, ne viđate decu, živite na autoputu, a onda shvatite da ste zapravo finansirali tuđu ljubavnu romansu", kaže Jovica kroz gorak osmeh.
Danas se trudi da se oporavi – navodi da je nedavno otkrio dijabetes, smršao je 18 kilograma uz terapije, tablete i podršku prijatelja. I dalje vozi, ali kaže da više ne sanja o kući – jer u pravom smislu te reči, kuće već nema.