Ispovest Srbina Lazara kome je OVK ubila rođenog brata
Zločin se dogodio 28. maja 2000. godine u srpskom selu Cernice u blizini Gnjilana
U Specijalizovanim većima u Hagu danas su izrečene prvostepene presude četvorici bivših lidera OVK – Hašimu Tačiju, Kadriju Veseljiju, Redžepu Seljimiju i Jakupu Krasnićiju – u procesu za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Glavnooptuženi Hašim Tači i Jakup Krasnići osuđeni su na po 25 godina zatvora, dok su Kadri Veselji i Redžep Seljimi dobili 18, odnosno 13 godina robije.
Povodom ovog istorijskog procesa, podsećanja radi, portal Espreso je pre tri godine razgovarao sa Lazarom Petrovićem, Srbinom sa Kosova i Metohije čijeg je brata Miloša Petrovića, koji je tada imao samo četiri godine, ubila teroristička organizacija OVK.
Zločin se dogodio 28. maja 2000. godine u srpskom selu Cernice u blizini Gnjilana i za ovaj zločin optuženi su albanski teroristi, konkretno jedan pripadnik tzv. Oslobodilačke Vojske Kosova. Ni on, ni njegovi pomagači, nikada nisu procesuirani. Pored Miloša, ubijen je i Lazarev stric Vojin Vasić.
Lazar Petrović, tog je tragičnog dana svojim očima je video kako mu ubijaju brata i opisao je strašan događaj koji mu je zauvek promenio život.
"Sećam se da je celog dana vladala neka čudna tišina. Nismo ni slutili da će se tako nešto dogoditi... Takav stravičan događaj, koji će nam oduzeti živote, da više nikada ništa neće biti isto...Taj podmukli i kukavički događaj pamtiću celog svog života. Oduzeli su mi pravo da imam brata", ispričao nam je tada Lazar.
Kako je objasnio, on je tog dana provodio vreme sa svojim malenim bratom, dok ih u međuvremenu nije pozvao stric koji im je ponudio da im kupi sladolede. Prvo su krenuli njegov brat i stric, a potom i on za njima. Nakon toga, ubrzo, usledio je trenutak koji će pamtiti do kraja svog života.
"Celog dana smo bili zajedno u Selu Koretište. Pri povratku, pozvao nas je stric da nam kupi sladolede. Kada sam otvorio kapiju, izašao iz dvorišta i približavao se prodavnici, čuo sam snažan rafal. Odmah sam otrčao do jednog zida i uhvatio sam se za glavu od straha. U tim trenucima, moj brat je bio ubijen. Bio sam na samo nekih desetak metara od njega..." predočio je potresno Lazar Petrović.
Nakon svih ovih godina Lazar je neutešan jer njegovog brata više nema i jer ne može da ga zagrli kao nekada. On mu je jedna ogromna bolna praznina u srcu od trenutka kada ih je razdvojio kukavički rafal iz reke.
"Kakav život možete da imate kada izgubite brata? Ovo je jedna rana koja svake godine postaje sve bolnija i dublja, bolna praznina u mom srcu koja će zauvek ostati od tog dana kada nas je razdvojio kukavički rafal iz reke. Kako vreme odmiče, osećaj i tuga za Milošem postaju još veći... Tuga za jednu nevinu i malu dušu, koja je svoj život izgubila na putu do prodavnice krenuvši sa stricem za sladoled. Za njim tuguje celo selo, tuguje ceo Gnjilanski kraj..." izjavio je Lazar.
On nam je tada potvrdio da je njegov brat bio veseli i druželjubivi dečak koga su svi voleli i da ništa slutilo nije da će se tako nešto strašno dogoditi.
"Svi ljudi u našem selu su ga voleli. Bio je mirna duša koja nikome nije stala na put, koja nikome nije smetala. Bilo šta da je imao od slatkiša, delio je sa ostalom decom" izjadao se Lazar.
On je smatrao da je "pravda spora, ali daje ipak dostižna" i da njegov pokojni brat još uvek živi u njihovim mislima. Zbog toga je Lazar u pomen svom bratu, zajedno sa omladincima iz Cernice napravio košarkaški teren pod nazivom "Miloš-Miki Petrović".
"Pravda je spora, ali dostižna"... U nama živi ova rečenica kao i Miloš. Doći će taj dan, kad će sve isplivati tamo gde treba. U Miloševu čast i kako bi živeo kroz sve nas sagradili smo košarkaski teren pored crkve, gde se održava Memorijalnu turnir u čast nevino palim žrtvama i nosi naziv turnir ''Koš za Sedam" , a teren se zove "Miloš-Miki Petrović. Izgradili su ga omladinci Cernice, i krenuli smo pre petnaest dana da ga proširujemo, jer je posećenost svake godine sve veća. I ove godine kao i svake, 24. jula kreće Memorijalni turnir u basketu tri protiv tri '' Koš za Sedam" i tu dolaze ekipe iz Parteša, Budrige, Klokota, Koretišta, Silova, Kusca, Raniluga, Korminjana i Gračanice, Novog Sada, tako da se tu družimo deset dana. Oni dolaze da ispoštuju Memorijalni turnir i tako čuvamo naše žrtve koje su nas mnogo zadužile" ispričao je tada Lazar za portal Espreso.rs.