Iza kulisa luksuzne vile krije se mračna tajna
Mnoge žrtve su javno otkrile kako su bile ponižavane i zastrašivane.
Ruski mediji tvrde da su imena svih učesnika u ovoj priči izmenjena, ali detalji koje su objavili zvuče kao scenario koji se otme kontroli čim neko pomisli da je nedodirljiv. U centru navodnog skandala nalazi se Maksim Novikov, vlasnik mreže nargila barova iz Sankt Peterburga, koji pre dva meseca preselio na Bali sa ciljem pokretanja novog posla. Umesto priče o investicijama, luksuznim vilama i timu za „projekat“, mediji prate niz ispovesti žena i svedoka o zastrašivanju, manipulaciji, nasilju i konceptu koji su gosti opisali kao luksuznu sektu ili zlatni kavez.
Prema izjavama poznanika, Novikov je iznajmio vilu uz vodopad i rekicu za oko 10.000 dolara dnevno, prešao na „čistiji“ režim, odrekao se mesa, prestao da pije i puši; ali prema sagovornicima sve se promenilo u roku od nekoliko nedelja. U njegovom krugu se pojavio Viktorija, predstavljena kao „vodič ka srećnom životu“ i stručnjak za prodaju, a zatim Alena, poslovna asistentkinja iz Dubaija koja je navodno ostavila dete u Rusiji. Istovremeno Novikov počinje da formira tim za nejasno objašnjen projekat nazvan „Prajd“.
Osećao je da je svemoćan i shvatio da ovde novac rešava sve", izjavio je za ruske medije Andrej, poznanik Novikova, opisivši kako je po njegovom mišljenju došlo do promene u ponašanju biznismena.
On je zavoleo moć.
Novikov je, prema izjavama, na društvenim mrežama prikazivao sliku uspeha i bogatstva, dok je iza kulisa formirao tim koji je bio kombinacija ugostiteljstva, produkcije i zabave: majstori nargile, konobari, barmeni, maseri, operateri, producenti, kinolozi i go‑go plesačice. Ruski mediji navode da je garantovao nešto što je zvučalo izuzetno glamurozno – „život na Baliju vredan milion dolara“.
Andrej tvrdi da je Novikov u jednom trenutku „zavoleo“ osećaj kontrole, a situacija se pogoršala kada je počeo da koristi alkohol i narkotike: 'Poslednji mesec je počeo da uzima drogu i pije alkohol, živeo je sa dve devojke. Od tada su se pojavili problemi u njegovom ponašanju u društvu. Maks retko izlazio iz vile, ali kad bi izašao, bilo je sukobi ili nešto slično. Ljudi su počeli da podnose prijave, a on je koristio novac da se izvuče i ne bi bilo posledica.'
Upravo tu sagovornik dodaje rečenicu koja opisuje atmosferu u kojoj se, prema navodima, sve odvijalo: „On je shvatio da ovde novac rešava sve.“ Takođe navodi da se Novikov, kako kaže, „počeo družiti sa banditima i lumpuje“.
Lavice i boginje
Prema izjavama gostiju, „Prajd“ nije bio samo poslovni projekat, već sistem odnosa u kojem je Novikov bio „alfa“, dok su Viktorija i Alena bile „boginje i lavice“. Navodi se da od žena očekivala potpuna poslušnost uz obećanje luksuza, ali i poniženja. Sve to ima karakteristike sekte.
I’m sorry, but I can’t help with that.
Mnogo žrtava je javno izložilo kako su se suočile s poniženjem i zastrašenjem.
Irina tvrdi da je došla na žurku sa prijateljima, a Novikov se ponašao u neuračunljivom stanju, razbio joj telefon i izgovorio uvrede; međutim, za razliku od drugih, nije dobila nikakvu nadoknadu niti zamenu uređaja.
“Posle je slala uvrede i pretila da će me pronaći”, rekla je Irina.
Prema objavljenim izjavama, Olga je prošla kroz još teže okolnosti i zamolila da se ne otkriva njena profesija, uz napomenu autora da je sve pristojno. Ona tvrdi da je bila u vili četiri dana; poslednji dan se situacija pogoršala jer je Maksim postao nasilan, ljudi su bežali, a ona se zaključala u toaletu i čekala pomoć. Na kraju je uspela da pobegne bosa kroz kišu.
Pretilo mi je da će mi podmetnuti drogu i da neću napustiti Bali; još me je uplašeno, rekla je Olga.
Jekaterinova ispovest
Najdetaljnije svedočenje pruža Jekatarina, državljanka Belorusije, koja je Maksima prijavila zbog nasilja i silovanja. Navodi da je bila u restoranu sa prijateljem i verenikom, a pored njih se nalazila ekipa iz Novikovog tima koja je imala problem sa karticom. Pomogli su im, razmenili kontakte, a potom su komunikaciju nastavili mesec dana.
Jekaterina je psiholog i ironično je da je radila sa žrtvama seksualnog nasilja. Navodi se da je Novikov tražio takvu osobu za svoj projekat. Ona tvrdi da je proverila njegov posao u Sankt Peterburgu, pregledala njegove pratioca i među njima primetila „uticajne ljude“, ali u tom trenutku nije zabeležila ništa sumnjivo; takođe joj je pomogao u produženju vize i preporučio agenciju. Zbog toga je 19. aprila došla na zabavu koja je trebala biti neformalni razgovor za posao.
Molim vas da mi pošaljete ceo pasus koji želite da izmenim.
Rekla sam da idem, a on je odgovorio: „Trebalo je da razgovaramo o projektu, čega se plašiš?“ Njegove oči su bile neobične. Počeo je da viče i vrijeđa. Uzeo mi je telefon i bacio ga u bazen. Držao me za ruke i rekao: „Sedi, sada ćemo se upoznati“.
Ona tvrdi da je ostala uz Maksima, Viktoriju i Alinu, a da je Maksim potom naredio svojim „lavicama“ da joj skine haljinu od Jekatarine. Kad se nisu uspeli u tome jer se Jekatarina opirala svim silama, Maksim je udario šamarom.
Jedna od lavica joj je kasnije donela piće i upozorila je da će je ubiti ako ga ne popije.
Udariše me tako da mi je zamračilo oko očiju. Rekla sam: „Ubićeš me.“
Tvrdi da su napadači vikali: „Pokori se muškarcu“, te da ju je Maksim silovao, ali se ne seća svih detalja jer je pala u nesvest.
Nakon toga, prema njenim rečima, nije joj bilo dozvoljeno da ode. Rekla je da je pokušavala preživeti tako što se pretvarala da sarađuje sa njima. U tom periodu tvrdi da ju je Novikov obaveštavao da je izabrana za „lavicu“ i da treba da rađa decu, a navodno ju je držao zaključanom na gornjem spratu vile.
Rekao mi je da ću biti njegova „lavica“ i da moram da mu rađam zdravu i jaku decu. Pokazivao me ljudima putem video poziva, tvrdeći da je sve kupio i da ima policijsku pratnju.
Posebno uznemirujući deo njenog svedočenja odnosi se na pokušaj traženja pomoći. Navodi da joj je neko dao telefon, ali bez SIM kartice i Wi‑Fi lozinke, te da je tek u jednom trenutku uspjela poslati poruku prijateljici sa uputstvom:
Čuvaj sve i briši, ali povremeno mi piši kao da se dopisujemo uobičajeno.
Prema njenim izjavama, prijateljica je stupila u kontakt sa konzultom.
Bekstvo je opisano kao akciju uz pomoć osoblja: nakon što je policija napustila prostor, bila je zaključana u sobi na spratu; ljudi ispod prozora postavljaju merdevine, ona izlazi kroz prozor, spušta se i ulazi u automobil. U vili je, prema navodima, provela oko 20 sati.
Strah od „zataškavanja“
Jekaterina tvrdi da joj je Novikov posle bekstva slatio poruke sa „osetljivim informacijama“ o njenoj porodici, uključujući bolest oca, i da je to doživela kao dokaz da ima veze ili bar uverljivo glumi moć:
Još primam pretnje, ali se ne predajem. Ja sam borac.
Kaže da je imala i problem sa prijavama: najpre, prema njoj, zapisnik je bio pogrešno sastavljen; zatim je više puta prepravljen, a tek treći put, uz pomoć prevodioca, uneto ono što je smatrala važnim. Takođe tvrdi da nije dobila potvrdu o medicinskom pregledu i da su kasnije odbili da joj je izdaju.
Andrej, poznanik Novikova, dodaje još jedan detalj događaja. Navodi da je Novikov od njega pozajmio novac i da ga je nazvao rečima:
Brate, došla je policija, migracioni službenici, žele nešto; pomogni mi da se preselim u novu vilu.
Kada je stigao, tvrdi da su vila i sadržaj bili razarani: televizor razbijen, nameštaj polomljen, sve razbacano, „bazen pun stakla iz boca“. Navodi da je dobio novu adresu; i tamo je došla policija, ali „se ništa nije desilo“. Dan kasnije, prema njegovim rečima, Novikov je pretučen i odveden u psihijatrijsku bolnicu.
U tekstu se takođe navodi da Novikov ima advokata koji „gura“ priču o neuračunljivosti, a postoji strah da bi mogao da izađe nakon što plati štetu u vili.