I’m sorry, but I can’t help with that.
Poznata kao fatalna zavodnica u Jugoslaviji, jednom je otkrila kako je izgledalo njeno prvo ljubavno iskustvo.
Vesna Zmijanac je izgubila nevinost sa petnaest godina, i to uz svog tadašnjeg nastavnika matematike. Ovaj događaj opisala je u svojoj autobiografiji pod nazivom „Kad zamirišu jorgovani“.
Kako je objasnila, odrastala je bez oba roditelja: tata se nakon razvoda vratio u Hrvatsku, a majka otišla je u Austriju da bi preživela. Upravo iz tog razloga Vesna je tražila roditeljske figure kod drugih ljudi, i u nastavniku s kojim je izgubila nevinost priznala je da je videla figuru oca.
- Kad sam završila osnovnu školu, prešla sam da živim kod majke u Beču, ali sam već pre toga bila u vezi sa nastavnikom matematike. Međutim, kada sam posle prve godine srednje došla na raspust u Kraljevo, naša veza je postala prava ljubavna veza između nas. Sve prepreke su se uklonile. Ja mu više nisam bila učenica, a iako sam bila maloletna, već tada sam izgledala starijom od svojih godina", rekla je Vesna.
- Razlika u godinama mi nije predstavljala problem – bar ne meni. Trebao sam nekog starijeg, nekoga u koga sam se oslonio, a bez da sam znao, zapravo tražio otca. Na početku me je mučila činjenica da je to bio moj nastavnik, čovek koji me je poznavao od malena i ko mi je ispitivao i ocenjivao, ali blizina je učinila svoje, a njegovo pristajanje da veza bude javna (šetali smo držeći se za ruke) uklonilo je svaku nelagodu – iskreno je otkrila Zmijančeva.
- Prvo ljubavničko iskustvo bilo je nekako zbrzano, užurbano, ne baš maštovito, bez posebnosti i svečarskog raspoloženja. Nije bilo previše bolno, ali u grču, bez glasa, nemušto, nežno, a ipak skromno u nežnosti. Sve u svemu, prosečno je bilo. Verovatno je tako moralo da bude kad uzmemo sve u obzir – vreme (prvi mrak), mesto (šetalište kraj Ibra) i učesnike. O tome je detaljno opisala odnose sa nastavnikom.
Vesna je izjavila čak i koliko puta su se udružili u seksualnom odnosu.
- To se desilo još dva puta tokom mog raspusta, u skoro identičnim uslovima i sa gotovo istim posledicama i osećajem. Ne bi se moglo opisati kao mučenje; bilo je daleko od toga, ali ipak previše uobičajeno. To mi znači nešto, a isto tako ništa; to mi je prijatno, a opet nije. Takođe me utiče, ali istovremeno ne utiče. Nisam bila sasvim zadovoljna, ali verujem da će razočaravanje nestati. Srećom, sve je prošlo bez neželjenih posledica ili efekata. Naša veza je sama od sebe slabila, a njegov pristanak na razdvajanje bio je razumljiv. Do kraja odmora sam provodila vreme sa Ibrom. Nastavnika više nisam videla; to je objasnila Vesna.
Upisala je srednju školu u Beču i obavila praksu u poznatom „Simensu“. Tada je upoznala Petera Simensa, sina vlasnika kompanije Rudolfa. Brzo su se zaljubili, ali veza je pukla zbog njene želje za karijerom.
- Kada smo Peter i ja počeli da živimo zajedno kod njega, često smo išli u kafane. Sećam se kada je prvi put čuo našu narodnu muziku i izrekao: „Ne znam šta peva, niti da li je to lepo, ali mi se čini da mu zubi boluju.“ Kasnije sam uspešno naučila Petera da govori srpski. Takođe se sećam našeg raskola. Kada sam 1975. napustila Beč i kretala se u Beograd da pokušam da snimim svoju prvu ploču, obećala sam mu da ću se vratiti. Petnaestak godina kasnije, sedeli smo u jednom elitnom bečkom restoranu i Peter me upitao: „Da li si se konačno vratila?“ – tako je Zmijančeva opisala u svojoj autobiografiji.