Put karijere Ljiljane Marković
Ljiljana Marković, jedna od najlepših liderki stare Jugoslavije, jednom je izjavila da joj je žao kako je završila karijera.
Televizija u Beogradu tek je počinjala da osvaja svoje mesto u dnevnim rutinama gledalaca kada se pojavila Ljiljana Marković, spikerka koja je svojim stilom, lepotom i elokvenvcijom brzo privukla simpatije gledalaca, a potom je ušla i u legendu, ostavivši neizbrisiv trag u istoriji televizijskog programa.
Njeno prvo pojavljivanje na televiziji bilo je 1956. godine, tokom demonstracija na Elektrotehničkom fakultetu – tada još bez zvanične televizije u gradu – i povezano je sa njenim suprugom, Aleksandrom Sašom Markovićem, urednikom tog eksperimentalnog programa, a takođe i čovekom koji je ostao upamćen kao prvi televizijski reporter u Beogradu.
Starije generacije sigurno se sećaju 28. avgusta 1958., kada je, držeći mikrofon, izveštavao sa Beogradskog sajma o rođenju novog medija – televizije.
Aleksandar je bio i urednik "Dnevnika" koji je vodio legendarni Mića Orlović, osnivač "Radio TV revije", prvog televizijskog lista, a kasnije je pokrenuo i Radio 202.
- Moj otac je verovao da ću ja ukloniti njegovu "mrlju" i naslediti dedu, koji je bio uspešan advokat. Ipak, i mene je uhvatio medijski "crv". Zahvaljujući prijateljima, talentovanim muzičarima i Dušku Radoviću, kumu mojih roditelja, pronašla sam se u Studiju B, gde mi je Slobodan Konjović posle prvog snimka dao priliku da vodim "Rok intervju". Nakon toga došla je pozivnica sa Beogradske televizije da vodim "Hit meseca". Tada je izrasla ozbiljna drama. Nisu znali moje poreklo, a u to vreme bilo je zabranjeno da rođaci i bračni parovi rade na TV-u. Mama je vodila "Dnevnik". Srećom, rekli su: "Dobro, to je zabavna emisija. Može!". Otac je morao da napusti televiziju kada je majka postala spiker. Ono što je nekada važeće u televiziji, danas ne važi - rekla je voditeljka jednom prilikom.
Ona se potom osvrnula na to kako je nekad bilo:
- U inostranstvu takve emisije uglavnom vode muški spikeri, dok kod nas, kao što znate, praksa pokazuje da u ozbiljnim političkim programima odgovara ženski spiker. Izmenom lika potencira se i privlači pažnju na određene grupe vesti i priča. Postoje opravdanja, ali takođe postoje i razlozi protiv. Često mi se zameri da sam u Dnevniku preozbiljna, ali to mora biti tako jer emisija zahteva takav karakter – bila je iskrena.
Njena karijera nije se ograničila isključivo na informativni program.
Nisam radila samo na „Dnevniku“, ali je to najviše ljudi pamte. U sredini šezdesetih Televizija Beograd je pokrenula kulturni magazin „Spektar“ koji sam vodila. Imala sam priliku da intervjuišem Ivu Andrića i sve druge velike kulturne poslanike naše tadašnje zemlje. Uvek sam se trudila da radim i nešto drugo. Godine 1961., sa Branislavom Branimir Surutkom, vodili smo prvo Beogradsko proleće; danas to često zaborave spomenuti. Radila bih još mnogo sličnih programa, ali nije stupila na snagu odluka da oni koji čitaju vesti ne mogu raditi zabavne programe. Moja koleginica Dunja Lango, uprkos toj zabrani, preuzela je vodstvo Beogradskog proleća i odmah su je skinuli sa Dnevnika. – otkrila je Ljiljana za Kurir.
Njeno poslednje uključivanje ostalo je bolno zapamćeno:
Poslednji put sam radila pre bombardovanja 1999. Danas mi je žao što sam svoju karijeru završila saopštavanjem da je počelo bombardovanje Jugoslavije.