Kralj Milutin se venio sa devojčicom od jedne godine
Dante opisuje srpskog kralja koji je falsifikovao novac, tvrdeći da za to zaslužuje paklenu kaznu.
Danteovi stihovi „e quel di Rascia che male a visto il conio di Vinegia“ odnose se na kralja Milutina. Na srpskom se ti stihovi prevoze kao: „I Norveške kralj i Portugalije tu biti će, pa i onaj iz Raške što slabo vidi novac Venecije“, navodi istoričarka Nevena Kovačević na Instagram stranici Putevima srpske istorije.
U nastavku se otkriva i razlog zbog kojeg je Aligijeri, srpski vladar, „poslao“ u Pakao.
Објава коју дели Невена Ковачевич | Историја и путовања (@путевима_srpske_исторії)
Dante ovde navodi da je srpski kralj bio umešan u falsifikovanje novca i zato zaslužuje da se nađe u paklu – a ne samo bilo kojem krugu, već u osmom.
Kralj Milutin je, iako je nastajala Božanska komedija, i dalje kovao novac iz poznate kovnice Brskovo (kod Tare u okolini Mojkovca), čija je izrada započeta još u vreme kralja Dragutina. Detaljna analiza istorijskih izvora pokazuje da Dante nije u pravu: Kralj Milutin nije falsifikovao novac, već je smanjivao količinu srebra pri kovanju srpskog novca. To je zaista dovelo do monetarnog sukoba sa Venecijom", piše Nevena Kovačević, koja je u oktobru najavila tri izleta koji će biti zanimljivi ljubiteljima istorije (5. oktobar – Putevima srednjovekovnih tvrđava; 6. oktobar – Putevima Karađorđevića; 20. oktobar – Putevima Srba u Ugarskoj).
Što se kralja Milutina tiče, imao je još greha – poznat je, između ostalog, po tome što se oženio petogodišnjom Simonidom, ćerkom vizantijskog cara, a nakon neuspele pobune svog sina Stefana Dečanskog, naredio je da ga oslepe.
Milutin Nemanjić (rođen oko 1253. godine, umro u Nerodimlju 29. oktobra 1321.) vladao je Srbijom od 1282. do svoje smrti; prema Vikipediji, bio je jedan od najmoćnijih i najsurovijih srpskih vladara srednjeg veka.
Tokom svoje četrdesetogodišnje vladavine Raška je započela intenzivno širenje ka jugu na račun Vizantije, što je dovelo do priključenja severnog dela današnje Albanije i većeg dela Makedonije srpskoj državi. Pored toga, uspešno je vodio ratove protiv Bugarske, trajno osvojivši Braničevo, Kučev i teritorije Tatara. Nakon smrti njegovog brata Dragutina 1316. godine, upao je u sukob sa mađarskim kraljem Karlom Robertom (1310–1342) zbog zauzimanja poseda svog brata; tada je izgubio Mačvu i Beograd (1319). On je bio prvi srpski kralj koji se istaknuo kao značajan politički akter u regionu, sklapajući ofensivne saveze, ali i postajući cilj snažnih savezničkih sila susednih zemalja. Kroz brakove je osigurao osvajanja iz ratova sa Vizantijom i Bugarskom, dok je sukob sa Tatarskim narodom završio slanjem svog naslednika Stefana kao žrtve.