Na policama čokolade sve više novih ukusa – ali to zapravo nije dobra vest
Polica sa čokoladama sve se obogaćuje novim ukusima, ali to zapravo nije dobra vest.
Prema analizi objavljenoj ove nedelje na portalu Euronews, jedna od tri namirnice kojoj je prošle godine najviše rasla cena u Evropskoj uniji bila je čokolada. Govedini i teletini cena je u proseku porasla za 10 odsto, smrznutom voću za 13 odsto, a čokoladi čak za 17,8 odsto.
Znano je da čokolada postaje luksuzni proizvod već neko vreme; cena kakaa raste već godinama, a u Evropi je od 2022. godine triplicirana.
Na sve to prvenstveno utiču klimatske promene i vremenski uslovi u zemljama Zapadne Afrike – Gani i Obala Slonovače, najvećim proizvođačima kakaa (60 odsto svetske proizvodnje dolazi iz njih), gde su poslednjih godina suše poremetile berbu kakaovca.
"Visoka cena čokolade nije iznenađujuća. Trend rasta cene kakaovca traje već godinama, a u poslednjih nekoliko godina porast cene ove ključne sirovine za proizvodnju čokolade bio je naročito snažan", kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.
Međutim, ovaj problem se ne manifestuje samo kroz rastuće cene čokolade koje mi, kao potrošači, zatičemo na policama supermarketa. Naime, sve je očigledniji i fenomen raznovrsnijeg izbora čokolada.
Čokolade sa raznim punjenjima nisu novitet, ali izbor tih punjenja se stalno širi – od voćnih (jagoda, malina, pomorandža, višnja, kokos…) preko različitih kremi (lešnik, karamel, kikiriki, vanila…) do keksa, koji izgleda sve češće postaje adut.
Smanjuje se sadržaj čokolade u proizvodima od čokolade.
Novotny kaže da se industrija čokolade prilagođava manjku kakaovca i sve višim cenama te sirovine naprosto smanjujući količinu čokolade u čokoladama.
Proizvođači prave razne višeflavorne proizvode sa različitim punjenjima u čokoladama kako bi cene njihovih proizvoda ostale stabilne, ali maloprodajna cena gotovog proizvoda – table čokolade bogate kakaom – znatno je porasla", objašnjava.
Laički rečeno, što je kakao skuplji, sve više se pojavljuje čokolada sa kremama i keksima. Slično tome su slatkiši označeni „s ukusom čokolade“ – oznaka koju neki moraju da koriste jer u njima nema dovoljno kakaa da bi se mogli zvati pravom čokoladom.
“Ako želite čokoladu sa 80 odsto kakaoa, morate biti spremni da platite višu cenu. Trenutno se cena za kilogram kakaa na tržištu kreće oko 10 evra, što je već prilično skupo”, dodao je Novotny.
Jedna od zamena za čokoladu bili su tzv. šećerne table koje su se, usled okolnosti, činile popularnim tokom 1980‑ih godina u vreme ekonomske krize i nestašica svega, pa tako i kakaoa.
"Šećerne table ne sadrže više od 20 odsto kakaovca. I sada postoje takvi proizvodi, ali naše je tržište ipak otišlo napred i vrlo je niska potražnja za tim proizvodima s velikim sadržajem šećera, a malim sad kakaovca", kaže Novotny.
U laboratorijima se traži klon kakaovca.
Kakaovac je postao osetljiv na klimatske promene i nedostaje mu, pa se u velikoj meri eksperimentiše s njegovim laboratorijskim uzgojem.
"To je prilika za istraživačke institute da ispituju mogućnost uzgoja kakaovca i kafe u različitim mikroklimatskim uslovima, a ne samo u zemljama poput Gane koje se nalaze u tropskom pojasu ekvatora sa toplom i vlažnom klimom. Posebno na tome rade veliki evropski istraživački instituti, pošto je Evropa najveće tržište čokolade. Istražuju nove varijante i klonove kakaovca koji bi izdržali klimatske promene. Međutim, još nema rezultata tih studija, pa se u narednim godinama očekuje nastavak rasta cena kakaovca", izjavio je Novotny, podsećajući da na tržištu postoji i drugi proizvod koji zamenjuje kakaovac – namaz od lešnika.
Takođe, neke kompanije već počinju da umesto kakaa koriste fermentisane žitarice i mahunarke, uključujući pirinač, kako bi imitovale ukus, teksturu i topljenje prave čokolade.