Ognjena je zamenila babicu u porodilištu
Čudne putanje Gospodina Ognjena Stamenica iz Šapca, koji je pre dvadeset godina na samom početku svog života, bile su deo prave drame.
Da su čudni putevi Gospodnji, već kao vrlo mali uverio se naš sagovornik Ognjen Stamenić iz Šapca, koji je pre dvadeset godina na samom početku svog života bio deo prave drame. Tada su ga, kako nam priča, babice u porodilištu slučajno zamenile sa malim Milošem, pa je oko nedelju dana proveo u novoj porodici, dok se s velikom srećom vratio tamo gde zaista pripada.
Sve se to dogodilo, priča nam sada već kroz smeh i kao porodičnu anegdotu. Ognjen je rekao da su par dana nakon njegovog rođenja, 28. avgusta 2006. godine, u bolnici babice napravile ogromnu grešku dok su ćaskale – pa su nepažnjom dali Ognjena Miloševoj majci i obratno. Srećom u nesreći je što je jedan od njih dvojice ubrzo dobio žuticu, a krvna slika pokazala je ono što se golim okom nije dalo videti – Miloš i Ognjen nisu bili tamo gde bi trebalo! Iako je prošlo čak 20 godina od tada, to me na neki način obeležilo. Tačno je: pet dana sam bio u drugoj porodici, pa sam vraćen svojim pravim, biološkim roditeljima. Uglavnom, rođen sam 28. avgusta carskim rezom, kao i dečak po imenu Miloš, samo što je on rođen prirodnim putem. To su dve bebe koje su rođene u Šapcu istog dana. Međutim, nismo bili u bebickim boksovima jedan do drugog. Tokom kupanja se desila neka situacija – babice su zapričale; ne znam tačno šta je bilo, ali na kraju su nas zamenile i zamenile nam pojaseve sa identifikacionim oznakama koje su sadržale naše podatke. Otišao sam kod Miloševe majke, ali narukvice su uvek nosile imena naših majki.
Pošto je Miloš rođen prirodnim putem, njegova majka je odmah napustila bolnicu, a sa njom je otišao i „poturen“ Ognjen. Međutim, na sreću se Milošu pojavila žutica, što je pokazalo da stvari među bebama i majkama nisu u redu.
"Moja majka je ostala u bolnici uz Miloša, ne sumnjajući ni na trenutak da to nije njena beba. Naravno, teško je bilo da bi nešto primetila. Bebe su prvih dana veoma slične. Međutim, kada su lekari otkrili da dete, odnosno Miloš, ima fiziološku žuticu i povišen bilirubin, odveli ga su na najosnovnije testove; pri tome je izmerena krvna grupa koja se jednostavno nije poklopila sa mojom majkom. Tu su posumnjali – ako krvne grupe ne odgovaraju, nešto nije u redu", objašnjava nam danas Ognjen o zamršenom početku svoje životne priče i kako je ipak uspeo da pronađe prave biološke roditelje.
Doktori su se brzo setili moguće uzroka i odlučili da u bolnicu vrate dete rođeno istog dana kao Miloš; to je bio naš sagovornik – Ognjen.
Pozvali su Miloševu porodicu; ona se vratila sa mnom, urađene su sve analize i DNK testovi, sve je ispitano, ali ipak su samo pogledali narukvice – što je zapravo bilo najjednostavnije rešenje. Na narukvici je pisalo tačno ono što je trebalo: na mojoj je ime moje majke, a ja sam bio kod druge žene pet dana. Miloš je bio u bolnici, a na njemu je pisalo ime žene s kojom sam ja otišao. Prosto je bila jako glupa greška," izjavljuje dvadesetogodišnji Ognjen.
<|start|>analysis<|message|>The user gave a passage in English. We need to keep meaning. Ok.
We must produce an edited paragraph, no explanation and no additional text. So we produce only the original paragraph, without explanation or additional text. The user says: "Tako se, ..."
Ok. Let's do it.
Ognjen i Miloš se i danas povremeno čuju i ostaju u kontaktu; oboje, kao i njihove porodice, se sećaju situacije koja je skoro potpuno promenila njihov životni tok, a priča o tome postala je simpatična anegdota koju neizostavno dele na svim većim porodičnim okupljanjima.
U prvih nekoliko meseci ostali smo u kontaktu i viđali se. Nakon mnogo godina me je pronašao otac Miloša; poslao mi je poruku jer smo izgubili vezu. Poslao mi je fotografije na kojima drži mene i Miloša već kada su imali 4‑5 meseca. Ali potom su nas razištili različiti životni putevi. Od tada ga nikada nisam ponovo sreo, ali bih voleo da se to desi. On je još uvek u Šapcu, koliko znam, a ja trenutno studiram u drugom gradu.
Upitali smo Ognjena da li su mu najbliži ikada „zažalili“ nakon nekih njegovih nestašluka, s obzirom na to da Miloš nije ostao kod njih. Ognjen nam je kroz smeh rekao da toga, pored svih šala koje se zbijaju na njegov račun zbog ove retke situacije, zapravo nikada nije bilo.
"Upravo tako. Nisam ih previše izvučao iz takta. I oni, kao i ja, beskrajno smo zahvalni Bogu što se ipak sve razrešilo i što sam ja kod porodice kojoj zaista pripadam", zaključuje mladi student Ognjen Stamenić za Telegraf.rs.