Izrael i Amerika su se zakačili oko čekanja.
Visoki američki bezbednosni zvaničnik rekao je za Kanal 12 da je Izrael unapred obavestio Vašington o planovima da gađa naftnu infrastrukturu, ali da nije nagovestio da će napadi biti tako obimni
Specijalni izaslanik predsednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa, Stiv Vitkof, zajedno sa Trampovim zetom Džared Kušnerom, planiraju da u utorak putuju u Izrael kako bi razgovarali o sukobu između Izraela i Irana. U međuvremenu su se pojavila neslaganja između Vašingtona i Tel Aviva zbog izraelskih udara na iransku naftnu infrastrukturu, izvještava izraelski Kanal 12.
Kanal 12, citirajući visokog američkog zvaničnika, navodi da je planirana poseta rezultat neslaganja između SAD i Izraela u vezi sa jučerašnjim izraelskim udarcima na iranska naftna postrojenja.
Visoki američki bezbednosni zvaničnik izjavio je za Kanal 12 da je Izrael unapred obavestio Vašington o planovima napada na naftnu infrastrukturu, ali nije nagovestio da će napadi biti tako obimni.
- Ne smatramo da je to bila dobra ideja – izjavio je neimenovani zvaničnik, dodajući da je američka vojska očekivala uglavnom simboličan udar i da je bila iznenađena razmerama operacije.
Prema njegovim rečima, američki zvaničnici se boje da bi napad na infrastrukturu koja obezbeđuje gorivo i civilno stanovništvo u Teheranu mogao imati suprotan efekat, pojačavajući iranski režim i okretajući javnost protiv Izraela i Sjedinjenih Američkih Država.
Izraelski bezbednosni zvaničnik, citiran od strane Kanala 12, izjavio je da su napadi na skladišta goriva delimično imali za cilj da pošalju poruku Teheranu da prekinu sa napadima na civilne ciljeve u Izraelu.
U izveštaju se navodi i da se rasprava o tim napadima do sada uglavnom odvija na vojnom nivou, bez jasne političke poruke između dve vlade.
SAD i Izrael su u subotu, 28. februara, ujutru izvršili na Iran „preventivne napade“, kako je izjavilo, nakon neuspeha u više rundi pregovora o iranskom nuklearnom programu.
Iran je potom započeo masovne napade kao znak odmazde protiv Izraela i ciljeva povezanih sa SAD‑om širom Bliskog istoka.
POGLEDAJTE: „Pozvali su me usred noći“ – panika vlada Turskom, Erdogan na rubu – ovo je najgori mogući scenario!
Turska se oduvek rado predstavlja kao posrednik između Istoka i Zapada, održavajući diplomatske odnose sa Evropskom unijom i državama Bliskog istoka. Čak i u sukobu između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, Ankara je više puta pokušavala da preuzme posredničku ulogu – bez uspeha. Washington nije mogao da odvrati napad, a Teheran nije odstupio od svoje pozicije.
U najnovijim izjavama turskog ministra spoljnih poslova Hakana Fidana primećuje se određena doza frustracije nakon diplomatskih napora u proteklim godinama: rat je možda samo odložen, izjavio je Fidan. Napomenuo je da je još krajem januara vodio telefonski razgovor sa Vašingtonom.
Fidan je izjavio da su me pozvali usred noći.
Odmah je, kaže se, shvatio koliko je situacija već tada bila ozbiljna i hitno je obavestio predsednika Redžepa Tajipa Erdogana.
- To su bili veoma mračni trenuci; svakog minuta smo očekivali izbijanje rata ili prvi napad, dodao je Fidan.
Kompleksni sukob sa višestrukim rizicima.
Turska se boji da bi rat u Iranu mogao brzo prerasti u širi regionalni sukob koji bi obuhvatio ceo region. Granica između Turske i Irana duga je oko 530 kilometara, pa je zabrinuta zbog humanitarnih, ekonomskih i političkih posledica.
Turska smatra da je trenutni rat nakon napada Izraela i SAD na Iran složen sukob sa višestrukim rizicima. Ekonomski se brine zbog mogućeg daljeg porasta već visoke inflacije, potencijalnih problema u snabdevanju energijom i gubitaka u turizmu. Politički, Ankara je zabrinuta nepredvidljivim promenama moći na Bliskom istoku, kao i mogućnošću ponovnog izbijanja sukoba sa oružanim kurdskim grupama u regionu.
Zbog raketnih napada u Iranu i južnom Libanu, Ankara se takođe mora pripremiti na mogući porast broja izbeglica iz obe zemlje.
Pogledajte: nema goriva, nema struje, širi se zaraza – mrak u zemlji najavljuje udar! Ova država je sledeća na TRAMPOVOM NIŠANU.
Dok se svetska pažnja usmerava ka Iranu i sukobu u Bliskom istoku, Kuba se nalazi na ivici paralize. Na ostrvu vladaju protesti, nedostatak goriva i struje, rastuća inflacija, a šire se tropske zaraze. Kubanci sada boje od američke invazije i brinu da su, nakon hapšenja venecuelanskog predsednika Nikolasa Madura i napada na Iran, sledeći meta Donalda Trampa.
Tek dva dana nakon što je iranski vrhovni vođa ubijen u neplaniranom američko‑izraelskom napadu na Teheran 28. februara, političari Floride zatražili su promenu režima na Kubi, dok je republikanski senator Lindsey Graham izjavio da će, posle napada na Iran i akcije u Venecueli, ostrvo postati sledeća meta Trampa.
Kuba je sledeća. Pašće. Ova komunistica na kubičkoj diktaturi? Njeni dani su odbrojani — rekao je on.
Stvaranje Štita Amerike predstavlja ključni signal da će se na Kubi desiti promena.
Akcija u Karakasu i hapšenje Madura sprovedeni su posle višemesečnih američkih napada na tzv. narko-brodove i zaplene naftnih tankera, a Trump je subotom najavio formiranje Američke koalicije protiv kartela na inauguracionom samitu „Štit Amerike“ u Floridi, navodeći da su postigli istorijsku transformaciju u Venecueli i da se raduju velikoj promeni koja će uskoro doći na Kubu.
Kuba je na kraju puta. Nemaju ni novca ni nafte. Imaju samo lošu filozofiju i režim koji je dugo bio loš, rekao je on, dodajući da će promena vlade na Kubi biti laka i da bi se mogao postići dogovor o tranziciji vlasti.
Tramp je takođe izjavio da će Koalicija primeniti vojnu silu, nazivajući kartele „kancerom“ jer ne žele da se šire. Formiranje Koalicije rezultat je Trampovih napora da uskladi celu Južnu Ameriku s američkim prioritetima. Politika koju je nazvao „Donroovom doktrinom“ zasniva se na ideji da zapadna hemisfera predstavlja američko polje uticaja.
Kao što situacije u Venecueli i na Kubi jasno pokazuju, prema našoj novoj doktrini nećemo dopustiti da neprijateljski strani uticaji uspostave uporište u ovoj hemisferi," izjavio je Trump, istovremeno šaljući oštru poruku predsedniku Hozeu Raulu Mulinu koji je bio prisutan, navodeći da to obuhvata i Panamski kanal.
Trump šalje šefa diplomatske misije na Kubu.
"Atlantik" izveštava da je napad na Iran, u kojem je ubijen ajatolah Ali Hamnei, toliko nedavno da nije moguće predvideti šta će se dalje desiti. Havana verovatno nada da će SAD doživeti poraz na Bliskom istoku, slično onome što se dogodilo nakon invazije na Irak 2003., i da to odvrati Trampove napore da „izvrši treću promenu režima“. Međutim, u petak je Tramp CNN-u rekao da će Kuba „uskoro pasti“ i da tamo šalje svog državnog sekretara.
Oni očajnički žele da se dogovore, pa šaljem tamo Marka Rubia i videli ćemo kako će to ispasti. Trenutno smo zaista fokusirani na ovo pitanje. Imamo dovoljno vremena, ali Kuba je spremna nakon 50 godina. Pada mi pravo u krilo; ide nam veoma dobro – rekao je Tramp, čija blokada isporuka nafte stavlja ostrvo u neviđenu krizu.
Rubio, sin kubanskih migranata, nedavno je izjavio da „Kuba mora da se promeni“ i da je njen „status neprihvatljiv.“
- Ne mora da se sve promeni odjednom ili preko noći… Već vidimo kako taj proces odvija u Venecueli na primer - rekao je on.
Majami Herald izveštava da je Trump izjavio da ne očekuje da će morati primeniti silu na Kubi, kao što je to bilo u Venecueli ili Iranu, a da je Rubio poslednjih nedelja pregovarao sa Raulom Rodrigez Kastrom, unukom Raula Kastra koji se i dalje smatra ključnim igračem kubanske politike iza kulisa. Krajem februara, Rubio je naglasio da su SAD spremne da olakšaju krizu na ostrvu ukoliko njegovi lideri budu voljni da uvedu reforme.
Nešto što se događa na Kubi nije u redu.
U međuvremenu, kubanski aktivisti sa južne Floride koji žele da komunistički režim bude sledeći na meti nakon Venecuele i Irana, održali su masovne proteste u Majamiju i potpisali „Sporazum o slobodi“, kojim iznose svoj plan za postkomunističko uređenje, uključujući faze oslobađanja, stabilizacije i obnove ostrva.
Mnogo kubanskih Amerikanaca brine se za rodbinu i prijatelje na otoku koji prolazi kroz krizu.
Ljudi treba da se nahrane i zbrinu, da im se pruži svaka prilika da napreduju. Ono što se dešava na Kubi nije ispravno", rekao je za floridski portal „Lokal10“ jedan stanovnik Male Havane u Majamiju.
Ostrvo je preplavljeno smradom od nagomilane smeće na ulicama zbog krize u naftnom sektoru. Automobili se retko kreću, a stanovnici pronalaze različite načine da prežive pod ekstremnim uslovima. Bicikli su doživeli pad popularnosti, dok se sve više koriste električni tricikli i čak kočije sa konjima, navodi „El Pais“.
Odlazak na posao, poseta lekaru ili povratak kući često podrazumeva dugo hodanje ili još duže čekanje na određenim lokacijama dok se ne pojavi neki prevoz.
Pored nestašice goriva, česti su nestanci struje, a inflacija prelazi 15%. Takođe se šire tropske bolesti. Dva miliona stanovnika, skoro 20%, već je napustilo zemlju; strane aviokompanije otkazuju letove ka Kubi, a vlasti uvele vanredne mere. U subotu su izbili protesti u Havani nakon što su hiljade ljudi ostale bez struje širom ostrva, prema izveštaju “Lokal10”. Kuba se suočava sa jednom od najglažnijih socioekonomskih katastrofa od revolucije 1959.
- Stara generacija tvrdi da ovakvo više nikada nije viđeno na Kubi. Ako postoji nešto što dolazi samo za pet odsto bolje, to je nešto – rekla je „El Paisu“, 20‑godišnjakinja iz Havane.
Da ли ће се десити инвазија на Кубу?
Prošle nedelje Trump je govorio o „prijateljskom preuzimanju“, a mnogi Kubanci su zabrinuti da bi oni mogli biti sledeći na meti nakon akcija u Venecueli i Iranu. Tenzije se dodatno pojačale kada je, prema kubanskoj vladi, deset Kubanaca iz SAD pokušao naoružani upad na ostrvo; graničari ih su uhvatili, a četvoro je ubijeno, dok je šest ranjeno.
- Plašim se vojne invazije, a čitava zemlja se boji – izjavila je lokalna zvaničnica Njujork Times‑u.
Kad je uhvaćen Maduro, kubanski predsednik Miguel Díaz‑Canel naredio je pojačanje vojnih vežbi, uprkos tome što većina kubanske vojne opreme je zastarela i potiče iz sovjetske ere, navodi Hal Klepak sa Kraljevski vojni koledža Kanade. Portal „14ymedio“ je u subotu objavio da su viđeni vojni karavani kako patroliraju noću. Istoričarka Liliana Gvera sa Univerziteta Florida istakla je da bi, ukoliko Trump ubije Díaz‑Canel ili cilja Raula Kastra, situacija na Kubi ostala slična onoj u Iranu nakon smrti ajatolaha, gde je Revolucionarna garda ostala moćna. Ona je naglasila da su kubanska vojska i policija snažni entiteti.
Uzdržanost Turske kao članice NATO‑a
Do sada Iran nije napao ni vojnu bazu Indžirlik, koju američke snage intenzivno koriste, niti radarski centar NATO-a u anatolijskom Kuredžiku. Jedna balistička raketa je u sredu presretnuta od strane NATO-ovog protivvazdušnog sistema. Iran je ipak naglasio da Turska nije bila meta napada. Izvori bliski turskoj vladi pretpostavljaju da se radi o raketi koja je skrenula sa kursa.
Turska trenutno ostaje neutralna; od početka rata dodatno je pojačala diplomatske aktivnosti sa Sjedinjenim Američkim Državama, Evropskom unijom i državama Persijskog zaliva, pozivajući sve strane da se vrate za pregovarački sto pre nego što se sukob dalje proširi.
Međutim, ti posrednički napori trenutno ne dobijaju odjek, izjavljuje Sinan Ulgen iz istanbulskog Centra za ekonomske i spoljnopolitičke studije (EDAM). U ovoj fazi sukoba pregovori još uvek nisu razmatrani, pa on tursku diplomatiju posmatra kao pokušaj da Ankara postavi svoju poziciju za kasniji trenutak.
Prema izvorima u vlasti, Ankara već radi na konceptu koji bi u određenom trenutku mogao da dovedе zaraćene strane do stola za pregovore kao ravnopravne partnere. Turska se pritom suočava sa dilemom: kolaps režima u Teheranu mogao bi da izazove nekontrolisan haos u njenom neposrednom susedstvu, a čak i ako režim izađe iz krize ojačan, to bi moglo doneti nove političke neizvesnosti i sukobe.
Etnicke tenzije i kurdski sukob.
Neki mediji već spekulišu da SAD mogu koristiti kurdske snage kao kopnene trupe u Iranu, što izaziva veliku zabrinutost u Ankari. Iako se militantna Radnička partija Kurdistana (PKK) u Turskoj smatra poraženom, a sestrinska organizacija Narodne zaštitne jedinice (YPG) u Siriji je oslabljena, naoružanje iranskih kurdskih grupi moglo bi pokrenuti novu dinamiku u regionu.
Prema proceni Ankare, to bi moglo ugroziti proces bliskovanja između Turske i Kurda koji je započet pod sloganom „Turska bez terorizma“. Zbog toga se etnički sukobi u i oko Irana smatraju najgorem mogućnom scenarijem.
Da li se očekuje novi izbeglički talas?
Tokom sirijskog rata, Ankara je već primila milione izbeglica iz susedne zemlje, uprkos sopstvenim velikim ekonomskim problemima. Turska sada nastoji da spreči ponavljanje sličnog scenarija sa ljudima koji bi mogli da beže iz Irana.
Prema medijskim izvještajima, planira se uspostavljanje prihvatnih kampova na iranskoj strani granice, dok je izgradnja graničnog zida prema Iranu u poslednjih nekoliko godina znatno ubrzana.
Ipak, ni vlada ni stručnjaci trenutno ne predviđaju nagli porast broja izbeglica. Sinan Ulgen, stručnjak za bezbednost, upućuje na iskustva Iraka i Sirije u devedesetim i 2010‑im godinama: tek kada su se tamo razvili građanski ratovi sa više međusobno zaraćenih frakcija, dolazilo je do velikih izbegličkih talasa.
Trenutno granične vlasti ne beleže značajna kretanja stanovništva. Ukoliko ipak dođe do masovnog bekstva, očekuje se da neće biti samo iranski državljani – procenjuje se da bi više od dva miliona avganistanskih izbeglica koji su trenutno u Iranu takođe mogli da se usmere ka zapadu.
Twitter profilu Ursule fon der Lajen izazvao je bes.
Poruka predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen na Twitteru dodatno je potaknula rasprave o mogućim novim migracijama prema Turskoj, u kojoj je izričito pohvalila pripreme Erdogana za suočavanje sa migracijama.
Mnogi Turci su to protumačili kao znak da EU ponovo želi da Tursku pretvori u „tampon državu“ ili „čuvara vrata“, koja bi po svaku cenu trebalo da zaustavi potencijalni izbeglički talas iz Irana kako bi Evropa ostala neizmenjena.
Kada je predsednica Evropske komisije naglasila potrebu za saradnjom u upravljanju migracijama, pojavile su se spekulacije o mogućim tajnim ustupcima Ankare koji bi Tursku mogli pretvoriti u krajnju destinaciju za milione tražitelja azila.
Pogledajte: rat na Bliskom istoku preti da sruši svetske ekonomije, a posledice bi mogle biti katastrofalne – opasnost je na pragu.
Rat između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana, koji je započeo 28. februara napadima na Teheran, više nije samo regionalni sukob. Pretvara se u pretnju globalnoj ekonomiji — od energetskih tržišta do suverenih fondova i finansijskih tokova u Persijskom zalivu, navodi Money.bg.
Katar, drugi po veličini proizvođač tečnog prirodnog gasa na svetu, bio je primoran da proglasi višu silu (force majeure) nakon iranskog napada na svoj pogon u Ras Laffan.
Energetski ministar Saad al‑Kaabi upozorio je Financial Times da bi, ukoliko rat potraje još nekoliko nedelja, cena nafte mogla dostići 150 dolara po barelu, a cena gasa 40 dolara po milionu BTU, što je skoro četiri puta više od predratnih nivoa.
Al‑Kaabi nije sakrio zabrinutost: „To će razrušiti svetske ekonomije. Ako rat potraje nekoliko nedelja, BDP svih zemalja biće pogođen. Cene energije porastiće. Doći će do nestašica i lančane reakcije — fabrike neće moći da rade.“
On je dodao da se očekuje da će svi izvoznici iz Persijskog zaliva proglasiti višu silu u narednim danima, ukoliko se sukob ne završi.
Ključni faktor je Ormusički moreuz — morski koridor širok svega 38 kilometara, kroz koji dnevno prolazi oko 20 miliona barela nafte i otprilike 20 % svetske trgovine LNG‑om. Saobraćaj tamo je praktično zaustavljen: najmanje deset brodova je pogođeno, premije osiguranja su naglo porasle, a brodovlasnici odbijaju da rizikuju svoje brodove i posade.
Iako je predsednik Donald Trump predložio da američka mornarica prati trgovačke brodove, Al‑Kaabi ostaje čvrst: „Previše je opasno. Previše je blizu iranske obale.“
Suvereni fondovi preispituju svoju strategiju.
Posledice se ne ograničavaju samo na energetiku. Prema izveštaju Financial Times, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati razmatraju reviziju svojih inostranskih investicija i budućih finansijskih obaveza.
Šest najvažnijih suverenih fondova u regionu upravlja imovinom već od 3,2 triliona dolara, koja je raspodeljena na tehnologiju, infrastrukturu, sport i nekretnine širom sveta.
Iranski napadi na Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju, Katar, Bahrejn, Kuvajt i Oman narušili su sliku stabilnosti koja je omogućila Zalivu da izgradi reputaciju globalnog finansijskog centra.
Međunarodne berzanske transakcije su suspendovane. Banke kao što su Standard Chartered, japanska Sumitomo Mitsui Financial Group i Mitsubishi UFJ Financial Group zatražile su od svojih radnika da prekinu putovanja u taj region.
Kineski investitori su prekinuli pregovore o kupovini imovine. Milijarde dolara tehnoloških ulaganja — 15 milijardi od Microsofta u UAE i više od 5 milijardi od Amazona u Saudijskoj Arabiji — sada se suočavaju s pitanjima.
Dubai stavlja pritisak na iranske finansijske kanale.
U međuvremenu, prema podacima The Wall Street Journal‑a, Ujedinjeni Arapski Emirati razmatraju zamrzavanje iranske imovine koja se nalazi u zemlji.
Dubai je dugo bio ključni finansijski koridor za Iran — preko paravan-firmi u slobodnim zonama i neformalnih menjačnica Teheran je uspevao da zaobiđe zapadne sankcije i finansira vojne programe.
Vašington već dugo pritiska UAE da zatvori te kanale. Nakon iranskih napada koji su pogodili aerodrom u Dubaiju i više civilnih objekata, Abu Dabi izgleda spreman da preduzme taj korak.
Slika je jasna: lokalni vojni sukob se pretvorio u sistemski ekonomski rizik, sa potencijalom da utiče na svaku zemlju koja uvozi energiju, trguje sa regionom ili zavisi od stabilnosti globalnih finansijskih tržišta.