Razlozi koje država priznaje kada nije prijavljen objekat na vreme
Iako je proces prijavljivanja započeo 8. decembra i rok se produžio na 5. februara, značajan broj građana nije podneo zahteve za legalizaciju svojih imovine.
Rok za podnošenje prijava o bespravnim objektima prema Zakonu o posebnim uslovima evidentiranja i upisa prava svojine na nepokretnostima, poznatom u javnosti kao „Svoj na svome“, istekao je u ponoć nedelje 8. februara, a ukupno je primljeno više od 2.300.000 prijava. Iako je postupak prijavljivanja započeo još 8. decembra i prvobitni rok bio produžen do 5. februara, značajan broj građana ipak nije podnio zahteve za legalizaciju svojih neslužbeno izgrađenih objekata.
Razlozi su raznovrsni – od neinformisanosti i tehničkih problema do zdravstvenih, porodičnih ili poslovnih okolnosti koje su objektivno sprečile pojedince da u predviđenom roku obave prijavu. Zakon upravo zbog takvih situacija predviđa izuzetke, ali uz strogo definisane uslove i obaveznu dokaznost.
Rok se proteže do oktobra, ali to ne važi za sve.
Ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Aleksandra Sofronijević navela je da građani koji iz opravdanih razloga nisu uspeli da prijave bespravne objekte u zakonskom roku imaju mogućnost da to učine naknadno, najkasnije do 24. oktobra.
Ministarka je naglasila da produženje roka nije automatsko niti se odnosi na sve koji su propustili februarski rok; ono važi isključivo za one koji mogu dokazati da su bili objektivno sprečeni da podnesu prijavu, bilo lično, preko punomoćnika ili elektronskim putem.
Koji je razlog koji zakon smatra opravdanim?
Ključno je razumeti kako se pojam „opravdana sprečenost“ tumači u konkretnim postupcima. Prema detaljnom objašnjenju advokata Dalibora Pašića, koje je izneo za Biznes Kurir, osnovni kriterijum nije samo postojanje određenog stanja ili okolnosti, već njihova neposredna povezanost sa nemogućnošću podnošenja prijave.
Pašić objašnjava da nije dovoljna samo potvrda postojanja određenog zdravstvenog stanja ili boravka van zemlje; potrebno je dokazati da upravo ta situacija otežala podnošenje prijave u datom periodu.
Zdravstveni uzroci
Narušeno zdravstveno stanje može predstavljati osnov za produženje roka, ali samo ukoliko dokumentacija jasno i nedvosmisleno pokaže da je podnosilac prijave bio sprečen da preduzme radnju. Posebno se razmatra da li je osoba bila u mogućnosti da ovlasti punomoćnika ili da podnese prijavu elektronskim putem.
- U pitanju je dokaz iz kojeg se na nesumnjiv način može utvrditi opravdanost za nepodnošenje prijave, ukoliko je nesumnjivo sprečilo podnosioca da lično ili preko punomoćnika istu i izvrši - kaže Pašić.
Zdravstveno stanje – dokazani podaci
- Lekarske izveštaje ili potvrde koje izdaju ovlašćeni lekari ili zdravstvene ustanove, uz datume koji pokrivaju relevantni period; - Potvrde od zdravstvenih ustanova o hospitalizaciji, sa datumima prijema i otpusta podnosioca zahteva.
U određenim slučajevima moguće je priložiti dodatne medicinske dokaze, kao što su nalazi i mišljenja stručnjaka iz oblasti medicine, ali samo ukoliko jasno pokazuju da je zdravstveno stanje u tom periodu isključivalo svaku mogućnost postupanja.
Boravak u inostranstvu
Jedan od najčešćih razloga zbog kojih građani odlaze iz Srbije je boravak van zemlje. Međutim, kako ističe Pašić, u praksi se taj razlog često pogrešno tumači.
Sam boravak u inostranstvu ne opravdava nepodnošenje prijave. Da bi se to prihvatilo, potrebno je dokazati da je taj boravak stvarno onemogućio podnosiocu da na bilo koji način podnese prijavu.
Valjani dokazi – boravak izvan zemlje.
Potrebni su sledeći dokumenti: pečati u pasošu koji potvrđuju izlazak i ulazak u Republiku Srbiju, boravišne ili radne dozvole koje su izdane u inostranstvu, potvrde poslodavca o radu ili drugom angažovanju u inostranstvu, avionske karte i potvrde o boravku izdate u inostranstvu.
Poseban naglasak stavljen je na dokazivanje kontinuiranog boravka u inostranstvu, kao i na objašnjenje razloga zbog kojih nije bilo moguće podneti prijavu elektronskim putem ili angažovati punomoćnika u Srbiji.
- Potrebno je dokazati da u određenim okolnostima nije bilo realne mogućnosti podnošenja prijave lično, putem punomoćnika ili elektronskim putem. Konkretno, dokazi bi trebalo da pokazuju kontinuirani boravak podnosioca prijave u inostranstvu. Takođe je neophodno obrazložiti nemogućnost korišćenja digitalne prijave – navodi Pašić.
Zatvorski boravak ili pritvor.
Zakon takođe prepoznaje situacije kada se osoba nalazila u zatvorenim ustanovama, kao što su zavodi za izvršenje krivičnih sankcija. U tim okolnostima, podnosilac prijave praktično nema mogućnost da samostalno deluje, pojašnjava Pašić.
Dokazivanje ovih okolnosti obavlja se putem naloga nadležnog suda za izvršenje kazne zatvora, kao i rešenja o određivanju, produženju ili ukidanju pritvora. Ova dokumentacija, prema tumačenju pravne struke, jasno pokazuje objektivno sprečavanje postupanja.
Građani koji su se odlučili da trajno žive u inostranstvu.
Lica koja dugoročno ili trajno ne žive u Srbiji i poseduju nepokretnost koja nije legalizovana, često smatraju da samim tim imaju osnov za produženje roka. Međutim, zakon takav automatizam ne priznaje.
Pašić kaže da sama činjenica da lice ne živi u Republici Srbiji ne opravdava nepodnošenje prijave.
Zakon pretpostavlja da se prijava može podneti digitalno ili putem punomoćnika u Srbiji. Samo prebivalište ili boravak u inostranstvu nije dovoljan, osim ako ne postoje dodatne okolnosti koje stvarno onemogućavaju podnošenje prijave.
Ostali mogući razlozi za sprečavanje
Zakon o posebnim uslovima za evidentiranje i upis prava na nepokretnostima ne sadrži taksativnu listu opravdanih razloga, navodi Pašić. To znači da se svaki slučaj razmatra pojedinačno, uzimajući u obzir konkretne okolnosti.
U praksi se mogu uzeti u obzir i situacije kao što su prirodni nesreći, poplave, zemljotresi, požari, kao i vanredna stanja ili pandemije. Takođe, mogu se razmotriti teške porodične okolnosti, poput smrti ili ozbiljne bolesti bliskog člana porodice, kao i druge okolnosti koje su izvan kontrole podnosioca i koje ga objektivno sprečile da reaguje na vreme.
Ko donosi odluku i kako postupiti kada dokumentacija nije kompletna?
Procenu osnovanosti dostavljenih dokaza sprovodi Agencija za prostorno planiranje i urbanizam Republike Srbije. Ukoliko se prilikom pregleda prijave otkriju tehnički nedostaci ili neslaganja sa podacima iz dostupnih baza, agencija obaveštava podnosioca.
Pašić zaključuje da se u tom slučaju daje rok od 30 dana od prijema obaveštenja za dopunu dokumentacije i otklanjanje uočених nedostataka, što znači da postupak ne mora automatski biti odbijen zbog nepotpune dokumentacije.
Uputstvo kroz „Svoj na svome“.
Za podnošenje zahteva u okviru zakona „Svoj na svome“ potrebno je imati važeću ličnu kartu ili pasoš, kao i dokaz o vlasništvu nad objektom – bilo da se radi o kupoprodajnom ugovoru, ugovoru o poklonu, ostavinskom rešenju ili sudskoj presudi.
Podnosilac prijave mora navesti i broj katastarske parcele, kao i osnovne podatke o objektu – vrstu, površinu i spratnost. Neizostavan deo zahteva je i izjava pod krivičnom i materijalnom odgovornošću da su svi navedeni podaci tačni.
Zakon dozvoljava podnošenje zahteva čak i kada je objekat postavljen na tuđem zemljištu, čime se ističe jedna od najvažnijih promena u ovom propisu.
Troškovi legalizacije zavise od lokacije i zone u kojoj se objekat nalazi. Po važećim propisima, oni se kreću između 100 i 1.000 evra, što je ekvivalentno određenoj vrednosti u dinarskoj valuti.
Kako se postupaju sa objektima koji ostanu neprijavljeni?
Pitanje sudbine objekata za koje ni do poslednjeg roka nije podnet zahtev za upis privuklo je posebnu pažnju javnosti, a prema važećim propisima ova oblast se rešava u skladu sa postojećim zakonskim i podzakonskim aktima.
Sankcije za nelegalnu gradnju mogu biti ozbiljne i višeslojane – od krivične odgovornosti do uklanjanja objekta. Novi zakon takođe predviđa da se, ukoliko se prijava ne podnese, pravo svojine može upisati u korist Republike Srbije.
Zakon dopušta vanknjižnom vlasniku ili držaocu da kasnije u sudu dokaže svoje pravo na svojinu, ali ishod takvog postupka zavisi od broja okolnosti i nije unapred garantovan.
Presudnu ulogu mogu imati faktori poput toga da li je objekat izgrađen u zabranjenoj zoni javne svojine, da li se nalazi na tuđem zemljištu ili da li postoje sporni suvlasnički odnosi. U takvim okolnostima Agencija za prostorno planiranje i urbanizam može doneti odluku da uslovi za upis nisu zadovoljeni i uputiti stranku na parnični postupak pred nadležnim sudom.