Najvoljeniji vladar bio je Petar Karađorđević
Petar Karađorđević, rođen 11. jula 1844. godine u Beogradu, bio je treći sin kneza Aleksandra i kneginje Perside.
Za narod nije bio samo kralj; bio je više od toga. Bio je Čika Pera, njihov pouzdani prijatelj kojem su verovali i koji je bio među narodom u najtežim danima po Srbiju. Bio je uz vojnike na frontu u borbenim bitkama, zajedno sa njima prošao kroz albansku Golgotu i vratio se slavom u otadžbinu.
Život kralja Petra Prvog Karađorđevića inspirisao je književna dela i kinematografiju; u okviru projekta „Minijature“, posvećenog srpskoj vojničkoj tradiciji i Prvom svetskom ratu, na sajtu Ministarstva odbrane, Jutjub kanalu ministarstva i Vojske Srbije objavljen je kratak film posvećen njemu.
Petar Karađorđević rođen je 11. jula 1844. godine u Beogradu, kao treći sin kneza Aleksandra i kneginje Perside Karađorđević. Počeo je školovanje u Beogradu, ali nakon Svetoandrejske skupštine 1858., kada je njegov otac bio primoran da napusti Srbiju, nastavio je obrazovanje u Švajcarskoj i Francuskoj. U Parizu završio je vojnu akademiju Sen Sir.
Po završetku školovanja posvetio je slikarstvu i fotografiji. U tom periodu preveo je delo Džona Stjuarta Mila „O slobodi“, koje je postalo temelj njegovog političkog angažmana. Zalagao se za liberalizam, slobodu i demokratiju. Pridružio se Francuskoj legiji stranaca i učestvovao u francusko‑pruskom ratu 1870‑1871.
Pridružio se ustanku u Bosni 1875. godine pod imenom Petar Mrkonjić. Oženio je na Cetinju ćerku kneza Nikole Zorka. Nakon njene smrti preselio je u Švajcarsku i pokušao da pregovara sa kraljem Aleksandrom Obrenovićem.
Po noći Majskog prevrata 1903. godine vojska je proglasila ga novim srpskim kraljem, a Narodna skupština ga je izabrala za vladara Srbije. Sledeće godine je krunisan u manastiru Žiča. Po dolasku na vlast suočio se s nizom teških izazova. Zemlja je bila u ozbiljnoj finansijskoj krizi i izolovana od velikih sila, naročito Velike Britanije, koja je uslovljavala normalizaciju međunarodnih odnosa kažnjavanjem oficira zaverenika.
Nastojao je da vlada poštujući ustavne i demokratske principe, što se često razlikovalo od težnji i volje oficira zaverenika koji su pokušavali da svoje stavove primene u praksi.
Kralj Petar je bio poznat po skromnom i izuzetno pristupačnom govoru. Svojom jednostavnom pojavom impresionirao je društvo u koje se vratio posle decenija izgnanstva.
Tokom balkanskih ratova bio je vrhovni komandant srpske vojske, a pobednički ishod mu je donio slavu oslobodioca Stare Srbije. Suočen s političkom krizom i rastućim tenzijama između vojnih i političkih snaga u zemlji, juna 1914. godine predao je kraljevsku vlast sinu Aleksandru.
Tokom Prvog svetskog rata stariji kralj je delio sudbinu vojske i naroda. Njegova prisutnost na frontu tokom ključnih trenutaka Kolubarske bitke podsticala je morale srpske vojske koja je bila oslablena. Tokom povlačenja kroz Albaniju, uz pratnju najuzdignijeg dvorskog osoblja, podelio je patnje srpske vojske i izbeglica. Preostali deo svog života proveo je u povučenju.
Nakon ujedinjenja i osnivanja južnoslovenske države, bio je formalno kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ali stvarnu vlast je imao njegov sin Aleksandar koji je delovao kao regent.
Kralj Petar preminuo je 16. avgusta 1921. godine.