Srpska žena boravila se u pet zatvora od 22. godine
Sa 22 godine prošla je kroz pet zatvora – od Glavnjače i Zabele do jezivog Svetog Grgura i Golo ostrvo.
Priča o Ženi Lebl (1927–2009) opisuje ženu koja je dva puta suočila sa smrću u dva sasvim različita sistema. Beograđanka, Jevrejka, izuzetna novinarka i jedna od retkih osoba koje su preživeli holokaust i jugoslovenski politički logor.
Posle julskog ustanka 1941. godine, beogradske ulice se pretvorile u poprište užasa. Prvo su izginuli muškarci koji su bili internirani u logoru Topovske šupe, a zatim su sledila masovna streljanja. Do decembra su sve jevrejske žene i deca prevele na Sajmište.
Među martom i majem 1942. godine, grad je bio preplavljen jezivim „dušegupkom“ — gasnim kamionom koji je doveo iz Berlina. U avgustu iste godine Harald Turner poslao je trijumfalan izveštaj: „Srbija je jedina zemlja u Evropi gde je jevrejski problem rešen.“
Smaženo je 90 posto beogradskih Jevreja; žena Lebl je bila jedna od retkih koja je izmakla toj sudbini.
Od približno 12.000 stanovnika Srbije u 1941. godini, rat je preživeo svega oko 2.300. Među njima se nalazila i žena Lebl.
Odjednom drugačiji: žuti suncokret na grudima
Rođena u Aleksincu, oženjena je od 1933. godine i živela je u Beogradu kao deo obrazovane urbane porodice.
Upisala je Prvu žensku realnu gimnaziju u Beogradu. Njena najbolja prijateljica bila je Doli, srpska žena. U školskoj godini 1940/41 upisala je četvrti razred niže gimnazije. To je označilo kraj njenog bezbrižnog života.
Samo mesec dana kasnije usvojen je Numerus clausus, prvi zakon kojim su Jevreji izbačeni iz svakodnevnog života.
Nisam ni pomislila da te dve reči izazovu užas i skoro slom živaca – zapisala je kasnije.
U tom trenutku je primetila da je „odjednom drukčija“, pa je odlučila da svoju autobiografiju nazove Odjednom drukčija, odjednom druga.
Nazvala je svoju žutu Davidovu zvezdu suncokretom. Primila ju je na svoj 14. rođendan, shvativši da više ne pripada svojoj okolini. Dok joj je otac bio u Nemačkoj, a brat na bekstvu, ona se pod lažnim imenom Jovanka Lazić pobegla u Niš.
Pod gestapovim okom: Identitet koji nisu otkrili
Kao četrnaestogodišnjakinja radila je u nezakonitoj štampariji i raznosila letke. Dok je bežala, njena majka i baka su ugušene u istom kamionu o kojem je pisao David Albahari.
Uhapšena je 1943. godine, podvrgnuta mučenju u bugarskom zatvoru, a potom odvedena na prisilni rad u Maribor i Berlin. Nijedan čuvar nije znao ko je ona zapravo bila. Jedan od njih se čak hvalio da „oseća Jevreje na kilometr“, ne znajući da stoji pored devojčice čiji je narod bio meta genocida. Na 20. aprila 1945., na rođendan Hitlera, osuđena je na smrt, ali je spašena kada je došla Crvena armija.
Vratila se u Beograd 1. juna 1945. godine, verovala je u novi sistem, upisala Pravnu fakultet i radila u „Politici“.
Međutim, u novoj Jugoslaviji, sloboda izražavanja bila je veoma ograničena.
Šala koja je promenila sve.
Kolega joj je jednom ispričao šalu kako je Jugoslavija pobedila na međunarodnom takmičenju u cveću jer je uzgajala ljubičicu od 100 kilograma, aludirajući na pesmu "Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela". Pošto je prepričala vic u redakciji, po Ženi Lebl dolaze dva udbaša jer je, rekoše, govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula sporni fazon. Ubrzo su joj na vrata zakucala dvojica agenata UDBA.
Optužena je da je govorila protiv maršala i da nije prijavila "narodnog neprijatelja" od koga je vic čula. Sa 22 godine prošla je kroz pet zatvora: od Glavnjače i Zabele, do jezivog Svetog Grgura i Golog otoka.
Goli otok: pakao okružen morom
U svojoj potresnoj knjizi „Ljubičica bela“, Ženi je bila prva koja je iznela tretman žena u logoru. Decenijama se o tome ćutalo.
Samo oni koji su žedni znaju koliko je voda dragocena. Okružene smo morem i žedale do ludila. Spoznale smo koliko je komplikovano da se iz prirodnog okruženja izvadi kamen. Tada smo naučile da kamen ima žile kucavice i gde treba da ga rastvorite. Čupale smo temelje stena koji su tamo bili vekovima, menjali smo prirodu. Djevojčice su se pretvarale u starice, a zubi su im ispali.
Nakon izlaska iz zemlje 1951. godine, više nije imala mesta u njoj. Prebila je u Izrael, gde je stekla reputaciju cenjenog istoričara i neumorno istraživala stradanje Jevreja u Srbiji.
Žena Lebl je od samog početka vodila svoj život. Preživela je naciste, preživela je Goli otok i ostavila nam svedočanstvo da totalitarizam, bez obzira na boju zastave, uvek uzima iste žrtve: one koji razmišljaju sopstvenom glavom.