Svi detalji o bogatoj iranskoj dinastiji Pahlavi
Njihove palate u Teheranu, privatni avioni, jahta, automobili i brojno osoblje bili su simbol moći i bogatstva, ali su kasnije izbačeni.
Najnoviji događaj u Iranu potresao je Bliski istok, bar u nekim delovima – vrhovni verski i državni lider Irana, ajatolah Ali Hamenei, ubijen je usled koordinisanih vazdušnih udara koje su sprovedene od strane Sjedinjenih Američkih Država i Izraela.
Iran je službeno potvrdio da je Ali Hamnei preminuo juče u svojoj kućnoj kancelariji.
„Alahu pripadamo i Njemu se vraćamo“, izjavila je jedna iranska novinska agencija.
I’m sorry, but I can’t help with that.
Njegova smrt je izazvala značajan preokret u savremenoj iranskoj politici, jer je Hamenei od 1989. godine, kada je nasledio oca Islamske revolucije ajatolaha Ruholaha Homeinija, bio najviši autoritet u zemlji, sa potpunom kontrolom nad političkim, vojnim i verskim strukturama.
Ova tragedija ističe duboke razlike između današnje teokratske vlasti i istorijske monarhijske tradicije dinastije Pahlavi, koja je vladala Iranom sve do revolucije iz 1979. godine.
Priča o Pahlavijevima, njihovom izgnanju i teškim sudbinama članova porodice, još uvek intrigira javnost širom sveta, dok smrt Hameneija podseća na napetosti i dramatične promene koje su oblikovale istoriju Irana.
Bliskoistočna scena ponovo privlači pažnju svetske javnosti, a ključna figura iranske opozicije je Reza Pahlavi, sin poslednjeg iranskog šaha.
Decenijama iz egzila, Reza je pozivao Irance da učestvuju u protestima i time je dinastija Pahlavi ponovo postala tema razgovora, uprkos tome što je od pada monarhije prošlo više od četiri decenije.
Reza Pahlavi je sin šaha Mohameda Reze Pahlavija i carice Fare. Porodica je u 1979. godini, tokom Iranske revolucije, prinuđena da napusti domovinu.
Prethodno je dinastija Pahlavi vladala Iranom od 1925. godine, kada je Reza Šah Pahlavi državnim udarom svrgnuo poslednjeg šaha dinastije Kadžar, Ahmada Šaha.
Živeli su raskošno, baš kao naši Obrenovići.
Porodica šaha Mohameda Reze Pahlavija živela je u raskoši koja se može uporediti sa životom evropskih monarhija, a po luksuzu podsećala je i na srpske Obrenoviće. Njihove palate u Teheranu, privatni avioni, jahta, automobili i obilje osoblja bili su simbol moći i bogatstva.
Deca su od malih nogu učili strane jezike i pohađali prestižne škole u zemlji i inostranstvu, dok je šah i carica Fara ulagao u umetnost, modu i kulturne projekte. Iako je raskoš bila vidljiva spolja, on je istovremeno skrivao pritiske političkog života i napetosti koje su prethodile revoluciji 1979.
Na sličan način, Obrenovići su u Srbiji krajem 19. i početkom 20. veka uživali u luksuzu, okruženi prestižom i simbolima moći, ali su, kao i Pahlavijevi, morali da balansiraju između javnog ugleda i političkih turbulencija svog vremena.
Zavisi od intimnih odnosa
Nezvanični izvori navode da je Mohamed Reza Pahlavi bio jedan od najpromiskuitetnijih plejboja u istoriji. Zvanično je imao tri žene, a neformalno pregršt ljubavnica; izveštaji govore o brojnim noćima provedenim sa devojkama i prostitutkama, pa čak i sa holivudskim zvezdama i francuskim prostitutkama.
Šuškalo se da je poznati iranski šahista bio zavisan od intimnih odnosa, i da je imao ljude koji su radili za njega tako što im je jedini zadatak bio da mu nabave žene – stare, mlade i tinejdžerke.
Veliki Šah nije birao – bitno je da su žene grejale njegovu postelju. Svakog meseca je preferirao drugačiju vrstu žene. Zvali su ih „ukus meseca“. Mnoge od tih žena se gostile, pila i jela, dobijale poklone u zamenu za ćutanje, a pričalo se da su pre toga bile s nekim drugim.
Šah je bio izuzetno tajnovit u vezi žena s kojima je spavao. Išao je do krajnjih granica da bi sakrio svoje afere i kratkoročne romanse. Samo blizak krug ljudi bio je svestan ovih ljubavnih izleta.
Iako su izvori navodili da je iranski šah imao intimne odnose sa toliko žena koliko ima kose na glavi i da je imao dobru kosu, mi ćemo se prisetiti njegovih zakonitih supruga, od kojih ih je bilo tri.
Favzija potiče iz Irana.
Fawzia Fuad je imala samo 17 godina kada se udala za šaha. Bila je egipatska princeza i sestra egipatskog kralja Faruka, a u to vreme je bila jedna od najlepših princeza na svetu. Reza Shah Velični želeo je da njegov sin oženi ženu kraljevske krvi, pa su on i egipatski kralj Nazli sklopili dogovor da se Fawzia i Mohamed venčaju.
Par je video samo jednom pre vjenčanja. Vjenčanje je održano u palati Abdin u Kairu 15. marta 1939. godine. Po povratku u Iran, ceremonija se ponovila u palati u Teheranu, koja je postala njihova buduća rezidencija.
Favzija se zvanično razvela od Šaha sa obrazloženjem da joj ne prija iranska klima, ali istina je bila da Favzija nije mogla da podnese Šahove izlete i promiskuitetno ponašanje. Otišla je od Šaha besna i razočarana. Dvor je saopštio da se Favzija razbolela od loše klime, a istina je bila da se razbolela od toga što joj je muž bio ženskaroš.
Soraja je predstavljala fenomen pop kulture i međunarodnu ikonu stila; nakon razvoda od Šaha, postala je modelka i glumica. Svaki put kad bi se pojavila u javnosti, bila je besprekorno obučena i prelepa.
Soraja je bila moćna, nezavisna, snažno voljna i izuzetno bogata žena. Ona je volela Šaha, koji ju je istinski obožavao. Pričalo se da je Soraja jedina žena u koju je Šah bio zaista zaljubljen.
Revolucija je kriva za sve.
Revolucija je okončala vekovne monarhijske običaje i uspostavila islamsku republiku u Iranu.
Šah i njegova porodica napustili su Iran u jednoj noći. Pored prestolonaslednika Reza, u egzilu bile su princeze Farahnaz i Lejla, dok je princ Ali Reza ranije napustio zemlju. Porodica se nikada više nije vratila u Iran. Sledeće godine ih je zadesila smrt šaha, što je bio prvi od niza teških događaja za Pahlavijeve.
Mohamed Reza Pahlavi je bio bolestan hroničnom limfatičnom leukemijom još od 1974. godine, a nakon odlaska u egzil pokušavao je da se leči u nekoliko zemalja. Njegovo zdravstveno stanje se pogoršavalo, uz dodatak problema sa bilijarnim traktom, žuticom, bolovima, anemijom i tumornim čvorovima na vratu.
Umro je 27. jula 1980. godine u Kairu, u 61. godini života, ostavljajući za sobom porodicu koja se nalazila na egzilu i Iran koji je bio u njegovim mislima.
Princeza Lejla Pahlavi, najmlađa od ćerki, rođena je 27. marta 1970. godine u Teheranu.
Napustila je domovinu pre navršetka devet godina, a godinu dana kasnije izgubila je oca. Lejla je odrasla u Americi i Francuskoj, uživala je u glamuroznom životu i studirala na prestižnim školama. Ipak, iza njenog spoljašnjeg sjaja krije se trauma od egzila i gubitka oca.
Princeza je preminula 2001. godine u Londonu, kada je imala 31 godinu; uzrok smrti bio je kombinacija leka protiv nesanice i kokaina.
Princ Ali Reza Pahlavi, stariji brat Lejle, rođen je 1966. godine i studirao u SAD-u, gde je kasnije živio sa porodicom. Bio je povučen iz javnog života, posvetivši se obrazovanju i iranskim studijama. Njegov život je bio obeležen depresijom i tugom zbog egzila i gubitaka u porodici. 2011. godine sam sebi je oduzeo život u Bostonu, ostavljajući za sobom ćerku Irijanu Lejlu.
Od petoro dece šaha Mohameda Reze živih je tri: Šahnaz, koja živi u Švajcarskoj i Egiptu; Reza Pahlavi, prestolonaslednik, zajedno sa suprugom Jasminom i njihovim ćerkama u SAD; i princeza Farahnaz, fokusirana na obrazovanje i karijeru, takođe u Americi.
Porodica Pahlavi ostaje u fokusu javnosti, kako zbog svoje istorijske uloge u Iranu, tako i zbog tragičnih događaja koji su se desili tokom egzila, a koji su oblikovali živote članova dinastije i njihovo nasleđe u savremenom svetu.