Sveti mučenik Agapije i drugi sa njim – tradicija i verovanja, 28. mart 2026.
Agapije i sedmorica s njim su priznati kao hrišćanski svetitelji.
Danas, 28. marta, Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave Svetog mučenika Agapija zajedno sa sedmoricom hrišćanskih svetitelja.
Sveti mučenik Agapije, zajedno sa sedmomicom, smatraju se hrišćanskim svetiteljima.
Sva sedmorica, osim Agapija, bili su potpuno mladi; još nisu postali hrišćani ni krstili se vodom, a njihovo krštenje je bilo krvnim.
Jednog dana gledali su sedam mladih kako muče hrišćane: jedni na ognju, drugi na vešalima, treći pred zverovima. Gledajući kakvo trpljenje podnose hrišćani, oni se rasplinuli u revnošću za Hrista; vezali su sebi ruke naopako i tako, vezani, došli pred Urbana govoreći: „I mi smo hrišćani!“ Laske i pretnje Urbanove ostale su uzaludne.
Agapije, ugledni građanin grada, se pridružio mladićima; već je do tada mnogo stradao za Hrista i počeo je još više da širi veru i ljubav prema Gospodu među njima. Svi su mačem pogođeni 303. godine.
Pomolite se u crkvi Svetog Agapija za pravu ljubav.
Ljubav prema kome ili čemu, pa čak i prema samome sebi, može kod čoveka vremenom ohladiti ili se potpuno izgubiti, pa se prevrnuti u mržnju. Međutim, ljubav čoveka prema Bogu, jednom zadobijena i utvrđena, teško se hladi, osim ako čovek već ne izgubi svoju mudrost. U prvom slučaju čovek umanjuje ili briše svoju ljubav zbog promena u sebi ili u predmetima na koje voli. U drugom slučaju njegova ljubav prema Bogu može smanjiti samo zbog promena u sebi, a nikada ne zbog promena u samom Bogu.
Sveta Isak Sirin je sve to lepše i jasnije objasnio govoreći: postoji ljubav slična potoku od kiše, koja se zaustavlja čim kiša prestane. Ali postoji i ljubav poput izvora koji izlazi iz zemlje i nikada ne prestaje.
Prva ljubav je ljudska, dok je druga božanska.