Žena otkriva svoju priču o putovanju u Severnu Koreju
Putovanje u zemlju pod naslednom totalitarnom diktaturom, gde gotovo nema automobila, pravih restorana ili klasičnih turističkih atrakcija, za većinu ljudi zvuči veoma neprivlačno.
Kada je Dženet Njuenham na Instagramu videla objavu o putovanju u Severnu Koreju, nije odložila reakciju.
"Odmah sam prekinula sa svime i poslala mejl agenciji tražeći uputstvo gde da pošaljem novac", ispričala je.
Morali smo sami da pronađemo način kako da stignemo do tamo. Jedino su nam rekli da ćemo se sastati u hotelu u nekom nasumičnom kineskom gradu. I ja sam već rezervisala let, i to pre nego što mi je bilo potvrdjeno gde ćemo biti.
Putovanje u zemlju pod naslednom totalitarnom diktaturom, gde gotovo nema automobila, pravih restorana ili klasičnih turističkih atrakcija, za većinu ljudi zvuči kao veoma neprivlačna ideja.
Ipak, to ne važi i za Dženet.
Ona je deo male grupe takozvanih ekstremnih putnika – ljudi sa nezasitnom radoznalošću prema svetu i sanom da posete svih 195 međunarodno priznatih zemalja. Do sada je stigla do 140 destinacija, a na njenoj listi se nalazi i Severna Koreja koju želi da obiđe kako bi otkrila istinu o pričama koje se šire.
Irkinja koja živi na Baliju i radi kao kreatorka sadržaja bila je jedna od prvih međunarodnih turista koji su zakoračili po tlu Severne Koreje nakon više od pet godina.
Izolovana država zatvorila je granice na početku COVID‑19 pandemije, u januaru 2020., a otvorila ih je ponovo tek u februaru 2025., kada su dozvoljeni zapadni turisti.
Dženet je došla nekoliko nedelja kasnije, a bila je jedina žena u turističkoj grupi od oko 25 muškaraca.
Putovanje je trajalo samo četiri dana, a u poslednjem jutru se desilo nešto neočekivano. Vlasti u Pjongjangu najavile su da će ulazak turista ponovo biti obustavljen do daljeg.
Razlog nikada se ne pojašnjava.
" Bukvalno smo tek ušli u zemlju, a potom su odmah opet zatvorili granice ", kaže ona.
Šta se događa u jednoj od najzatvorenijih zemalja na svetu?
Kada je pitala šta se tačno događa u jednoj od najzatvorenijih zemalja na svetu, Dženet je samo nasmejala.
"Iskreno, to se retko dešava. Suština nije u tome šta radite, već samo činjenica da ste tamo", rekla je Dženet.
Njihovu turu je organizovala agencija koja se predstavlja kao specijalizovana za Severnu Koreju i druge destinacije na koje bi vaša majka radije da ne putuje.
Program putovanja bio je prilično neobičan – grupu su odveli u banku.
Tamo smo mogli da otvorimo račun, a sada imam nešto što je praktično severnokorejska verzija platne kartice. Iskreno, i dalje mi je urnebesno," kaže ona.
Posetili su pivaru.
Poseduju svoje lokalno pivo.
Ali najviše poseta bile su u školama – ukupno pet njih.
"To je zaista bio jedini trenutak kada smo imali nešto slično stvarnoj interakciji s lokalnim stanovništvom", kaže Dženet.
Posebno ju je iznenadila činjenica koliko su deca informisana o svetu. Moguće je da se misli da ljudi tamo ne znaju šta se dešava spolja, ali uprkos cenzuri, oni uče o drugim državama i informisani su o događajima širom sveta.
Kad sam nagovestila da sam iz Irske, odmah su se zapitali da li sam iz Severne ili Južne Irske.
Ipak, oni znaju šta se događa u svetu.
Iako izgleda potpuno izolovano, Severna Koreja ipak nije sasvim odvojena od svetskih događaja. Dženetin vodič, na primer, bio je upoznat sa idejom Donalda Trampa da kupi Grenland, a neki od ljudi s kojima je razgovarala znali su šta se dešava u Gazi.
Religija je ipak potpuno zabranjena. Uvoz Biblije, Kur'ana ili bilo kakvih verskih predmeta u zemlju nije dozvoljen. Jedan član njihove grupe pokušao je da unese Kur'an, ali mu je knjiga oduzeta na granici.
Restorani koji se zapravo ne mogu smatrati restoranima.
Turiste su vodili i na nekoliko lokacija koje su predstavljene kao restorani, a u stvarnosti bile su sasvim drugačije. „To su zapravo hotelske konferencijske sale potpuno prazne od lokalnog stanovništva. Samo su ih uredili da izgledaju kao restorani, ali isključivo za nas“, objašnjava ona.
Utisak o životu u Severnoj Koreji bio je istovremeno očekivan i sasvim drugačiji od onoga što je zamišljala.
Na neki način ta zemlja je upravo ona kakvu zamišljate, a opet i nije", kaže.
Život tamo teče normalno. Ljudi hode ulicama, rade i razgovaraju. Međutim, gotovo niko nema automobil osim državnih zvaničnika. Izgleda da ljudi nemaju mnogo novca, a način oblačenja deluje kao iz nekog drugog vremena.
Ljudi se oblače u tamnu i veoma konzervativnu odeću.
Uglavnom crne cipele u staromodnom stilu, kao iz prošlih decenija, i nema farmerki.
Objava je deljena od Janet Newenham (@janetnewenham).
Korišćenje farmerki je zabranjeno.
Neobičan stil oblačenja nije izbor, već zakonski propisan. Severnokorejski lider Kim Džong Un 2021. godine zabranio je uske farmerke, tvrdeći da one, zajedno sa određenim frizurama i piercing-ima, predstavljaju simbol „kapitalističkog načina života“.
U zemlji skoro ne postoji zabavni sadržaj, a internet kao u ostatku sveta nema. Umesto toga funkcioniše zatvorena mreža slična intranetu koja nudi državne vesti i aplikacije za dopisivanje. Postoji čak i severnokorejska verzija Spotifaj-a pod nazivom Jučifaj.
Sve je cenzurisano i pažljivo odabrano, ali na toj platformi se nalaze i pesme iz muzičkog spektra „Mamma Mia“, kao i mnogo pesama od Selena Diona, kaže Dženet uz smeh.
Lojalnost prema državi je obavezna.
Kada je nešto obavezno u Severnoj Koreji, to se smatra odanošću državi i njenom vođi.
Pitali biste nekog koja mu je omiljena pesma, a vodič bi odgovorio: „nacionalna himna Severne Koreje“, priseća se Dženet.
Kada pitate koja je njihova omiljena knjiga, oni ozbiljno odgovaraju: ustav.
Najčudnije iskustvo koje sam doživeo u mom životu.
S vremenom je Dženet svoju strast prema putovanjima pretvorila u posao. Danas upravlja sopstvenom kompanijom za avanturistička putovanja, Dženetin putovanja, i vodi grupe od petnaest osoba na izlete koji traju oko deset dana.
Ipak, kada se pita o mogućnosti ponovnog vođenja ture u Severnu Koreju, ona reaguje oprezno.
"To definitivno nije odredište za svakoga," izjavljuje. "Ovo je mesto za one koji su radoznali i žele da otkriju zatvorene delove sveta."
Priznaje da joj to nije bilo putovanje u kojem je uživala na tradicionalan način.
Ne mogu da tvrdim da sam se zaista zabavljala. Mnoga mesta su bila čudna, a iskreno, jedini razlog zbog kojeg nije bilo dosadno je to što ste vi tamo.
Svaku noć, grupa bi satima analizirala sve što je videla.
Sjedimo zajedno i pitamo se: da li je ovo bilo stvarno ili je sve samo bila predstava za nas?
Na kraju, navodi da je najjači utisak bio osećaj neverice.
" Sve se čini posebno jer stalno mislite: čekaj, ja stvarno sam u Severnoj Koreji."