Kremacija uz reku Bagmati
Kremacija se sprovodi po starim hinduističkim tradicijama.
Na obalama svetog reke Bagmati nalazi se hram Pašupatinah, najpoštovaniji hinduistički hram u Nepalu i jedno od najvažnijih hodočasničkih mesta za sledbenike boga Šive.
Sveti prostor namenjen vernicima.
Glavni deo hrama je dostupan samo hinduisima; posetioci drugih vera mogu da gledaju obrede sa terase na drugoj strani reke. U cilju poštovanja tradicije, u hramu nije dozvoljeno unositi kožne predmete poput obuće i kaiševa, a fotografisanje je strogo zabranjeno.
Noć Šive i More Vernika.
Najvažniji festival koji se ovde održava je Maha Shivaratri, nazvan „Noć boga Šive“. Tada hiljade posetilaca iz Nepala i Indije dolaze da prisustvuju daršanu – svetom trenutku gledanja Shiva Lingama. Posebno se ističu sadui – askete prekriveni pepelom i sa dugom kosom, koji doprinose mističnoj atmosferi.
Još jedan značajan praznik je Teej, kada žene u crvenim sarijama mole za zdravlje i dug život svojih muževa. Hram se redovno posećuje tokom Ekadashi, naročito prilikom najznačajnijih varijanti.
Priroda i obredi
Hram je okružen šumom Slesh Mantak, u kojoj se mogu videti majmuni i jeleni – životinje povezane s mitološkim pričama o Šivi. Jedan od najlepših rituala je večernja ceremonija poznata kao Pashupati Bagmati Aarati, koja okuplja vernike iz cele zemlje.
Svetilište Guhyeshwari
Blizu se takođe nalazi Guhyeshwari hram, jedno od najznačajnijih šakti svetilišta. Ulazak je dozvoljen samo hinduističkim posetiocima.
Prema legendi, nakon smrti svoje supruge Sati, bog Šiva je putovao po svetu noseći njeno telo. Delovi njenog tela padali su na različitim mestima, stvarajući sveta mesta poznata kao Šakti Piti. Veruje se da je upravo na ovom mestu pao jedan deo njenog tela, što je dovelo do osnivanja ovog svetilišta.
Kremacija uz obalu reke Bagmati.
U hramu Pashupatinath porodice donose tela preminulih najmilijih na kremacioni kompleks uz reku. Kremacija počinje u jutarnjim satima i traje do večernjih sati. Posetioci poštuju obrede iz daljine, sa suprotne obale.
Kremacija se sprovodi u skladu sa tradicionalnim hinduističkim običajima.
Poslednje oproštanje na obali reke: telo se spušta na bambusnu nosiljku, tako da stopala dodiruju svetu reku. Veruje se da poslednji dah pored svetih voda pročišćava dušu.
Ritualno čišćenje: Srodnici nalijaju svetu vodu u usta preminulog, a njegovo telo se obavija belim ili žutim platnom ukrašenim svetim mantrama.
Simbolička priprema: telo se ukrašava cvećem, tikom prahom i kurkumom, što predstavlja prelazak duše u sledeći život.
Pogrebna lomača: Lomača se sastoji od sandalovine i drugih aromatičnih vrsta drveća; telo se polaže glava okrenuta na sever, a vatra se najpre zapaljuje u ustima preminulog.
Pepeo u reku: Posle sagorevanja, pepeo se prikuplja i ispira u reku Bagmati, što predstavlja oslobađanje duše i vraćanje prirodnim elementima.