Posetio najmračniju zemlju na svetu i bio iznenađen
Njegova poseta Taškentu ubrzo se pretvorila u niz susreta koji su potpuno promenili njegova očekivanja.
Prema globalnom istraživanju mentalnog blagostanja iz 2024. godine, Uzbekistan je proglašen najnesrećnijom zemljom na svetu, što ga godinama čini mestom preplavljenim beznade i nezadovoljstvom.
Reputacija je naterala avanturističkog YouTubera Vendala iz Velike Britanije – zemlje koja se na istoj listi nalazila odmah iza Uzbekistana – da samostalno proveri da li ta slika odgovara stvarnosti. Njegovo putovanje u Taškent ubrzo se pretvorilo u niz susreta koji su potpuno promenili njegova očekivanja.
Ono što je tamo otkrio bilo je sasvim suprotno onome o čemu je čuo o ovoj zemlji: živahna zajednica sa vedrim, optimističnim stavom prema životu i potpunom opsesijom evropskog fudbala. Razlika u odnosu na ljude koje je sretao širom Velike Britanije odmah se primetila.
U Volsalu Vendal razgovarao je sa ljudima koji su smatrali da kriminal, naročito nasilni, raste. Jedan muškarac je izjavio da je čak i „plakao“ zbog stanja u državi dok je gledao vesti.
Cene su pristupačne.
Nema direktnih letova za Uzbekistan, pa je Vendalovo putovanje od oko 6.500 kilometara obuhvatalo i presjedanje u Turskoj, gde je u 5 sati ujutru popio pivo težine 12 funti. U Taškentu su, međutim, cene znatno pristupačnije.
Hotel u kojem je noć plaćao 60 funti bio je skoro raskošan u odnosu na smeštaj kod kuće, a nešto od toga podseća na strogu atmosferu koju bi neko očekivao od zemlje koja je 67 godina bila deo SSSR-a.
Postoji osećaj opuštenog odnosa prema životu.
"U poslednjih nekoliko godina se postepeno i pažljivo ponovo otvara ka svetu. Na prvi pogled izgleda kao zemlja koja se uzdiže, sada je otvorena za turizam i poslovanje više od ikada", rekao je Vendal, a zatim dodao:
Zaista, u vazduhu se oseća opušteniji odnos prema životu koji se ne može naći u Velikoj Britaniji. U gradskoj šumi postoje štandovi gde lokalci mogu da vežbaju streličarstvo, a na jednoj od prometnih pijaca prodaju se elegantno izrađeni – ali zlokobni – noževi koji sigurno ne bi bili dozvoljeni na britanskim ulicama.
Na njegovo iznenađenje, većina lokalnog stanovništva bila je spremna da se pojavi pred kamerama, dok su u Velikoj Britaniji mnogi sagovornici koje je intervjuisao izbegavali da otkriju lice.
Uzbekistan je doživeo značajne promene u poslednjih deset godina. Može se reći da su se u oblastima obrazovanja, politike i sloboda desile velike transformacije. Ne postoji rat; stanje je mirno", rekao mu je jedan lokalni stanovnik.
Plate se povećavaju.
Iako su plate u neposrednom post-sovjetskom periodu bile niske, sada rastu, dodala je ona, a mnogi Uzbekistanci koji su ranije odlazili u inostranstvo u potrazi za boljim životom, sada se vraćaju kući.
Vendal tvrdi da je taškentski metro mnogo čišći i arhitektonski zanimljiviji od londonskog, a cene karata su znatno niže od onih za sličnu putanju u Velikoj Britaniji.
Na pijacama moguće je nabaviti repliku dresa Real Madrida po izuzetno povoljnim cenama.
Punjena lepinja košta 0,35 evra, a čaša konjaka 1,70 evra.
Iako malo ko govori engleski, lokalci će rado izgovarati imena velikih evropskih fudbalskih klubova kako bi uspostavili makar neku vrstu veze sa turistom koji ne govori uzbečki.
Na početku kupovina na gradskim pijacama može delovati zbunjujuće zbog kursa – jedan uzbekistanski som iznosi oko 0,00007 evra. Jednostavna punjena lepinja košta 5.000 soma, što je otprilike 0,35 evra.
Za nešto više novca možete dobiti tanjir plova – tradicionalno jelo od pirinča sa jagnjetinom, šargarepom i lukom, koje se smatra nacionalnim jelom Uzbekistana. Vendalu se nije naročito dopao, ali po toj ceni teško je prigovarati.
"Ovo nikad neću zaboraviti." Čak i čaša dobrog konjaka u jednom od najotmenijih barova u gradu iznosi oko 1,70 evra. Teško je shvatiti zašto se Uzbekistanci smatraju još nesrećnijim od Britanaca.
Na kraju, Vendal je bio uzbuđen putovanjem u „najdepresivniju zemlju na svetu“.
"Navodno najnesrećnija, najdepresivnija zemlja na svetu – jedina koja je depresivnija od Velike Britanije. Upoznao sam sjajne ljude; dočekali su me osmehom, gostoprimstvom i toplom dobrodošlicom koju ću uvek pamtiti", zaključio je on.