Predrag je želeo da se venčaju sa trudnicom u crkvi
Kada se u praksi dešava suprotno Crkvenim željama da mladenci u brak stupe čisti i čedni, to je znak popustljivosti pred savremenim načinom života.
Predrag, Srbin, želeo je da organizuje crkveno venčanje sa devojkom koja se tada nalazila u drugom stanju.
Kada je čuo da trudnice ne bi trebalo da se venčavaju u crkvi, obratio se svešteniku Dušanu.
Odgovor koji je dobio od njega u snu nije mogao da očekuje.
Neki će ostati prilično iznenađeni, neki šokirani, ali niko neće biti ravnodušan. Osim vernika koji veoma dobro poznaju crkvene kanone i smisao koji se krije iza njih. Stoga, opširni stav crkve, koji je sveštenik putem portala „Svetosavlje.org“ preneo budućoj generaciji, predstavljamo u potpunosti.
Dragi brate Predraže,
Sveta tajna braka naziva se venčanje, jer se mladencima na glave stavljaju venci, kao što su nekada pobednici na olimpijskim i drugim viteškim igrama. O tome Sveti Jovan Zlatousti govori: „Venci, kao pobednički znakovi, nosi se zato što su bračnici nekada bili nedostupni ljubavi i sada mogu ući u bračnu sobu.“ Dakle, venci se stavljaju na glave mladencima kao nagrada za njihov celokupni život pre braka i za očuvanje devijanske čistoće sa obe strane. Zato drugobračnicima (ukoliko oba stupaju u drugi brak) ne stavljaju venci na glavu, jer već imaju bračno iskustvo. Slično tome, upaljene sveće koje se daju vernicima prilikom čina obručenja imaju isti značaj. Sveće koje novonevesti drže u rukama simbolizuju čistoću njihovog života, svetlost njihovih vrlina i blagoslov svete tajne braka.
Bremenitost odudara od venčanih darova
Iz navedenih primera nagrađivanja mladenaca za celibatski život pre braka jasno je da bremenitost mladosti otklanja ove venčane darove. U praksi se situacija suprotstavlja Crkvenom cilju da mladenci u brak stupe čisti i čedni, što ukazuje na prilagođavanje savremenom načinu života. U patrijarhalnom društvu svaka devojka, već od 18 godina ili ranije, bila je isprošena za mladića koji su izabrali, a roditelji devojke ga su prihvatili; mladić je ženio devojku koju je često prvi put video na proslavama. Za divno čudo, većina tih brakova se održavala doživotno.
Danas se mladić i devojka zabavljaju po nekoliko godina, često žive zajedno, stupaju u brak kasnije, u tridesetim godinama, pa onda nije čudo da devojka i zatrudni pre braka. A da ne bi vodila dete pri venčanju, mladenci pribegavaju venčanju pre porođaja, dakle dok je mlada još u blagoslovenom stanju.
Crkva u takvim slučajevima bira manje zlo: nevoljno dozvoljava brak, smatrajući to ekonomijom i nužnom popustljivošću, nasuprot jednostavnom odbijanju braka. Ili bi možda, u tom slučaju, trebalo primeniti drugobračnu ceremoniju, slično ranijem pravilu, ukoliko neko prekinuo crkvenu veridbu ili jedan od bračnih partnera umro; tada bi se ipak venčavao po načinu drugobračnog braka.
Pošto je tvoje pitanje bilo u obliku „ne valja se“, što može imati negativne posledice, pa čak i nesrećan brak, Božji milost, koju priziva sveštenik koji venčava, biće dodeljena mladencima bez obzira na njihovo prethodno grešenje, posebno ako se oba pre obručenja i venčanja ispovede i pokaju za svoja greška i dobiju razrešenje od nadležnog sveštenika“, objasnio je otac Dušan u opširnom odgoru.